Jedna od najvećih misterija u istoriji

Jedan  od najmisterioznijih događaja u istoriji dogodio se na današnji dan 30  juna 1908 godine duboko nad Sibirskom tajgom. Rano ujutru u dolini reke  Podkamenaja u oblasti Tunguska nebo je obasjala misteriozna svetlost a  eksplozija koja je usledila čula se na udaljenosti od 1000 kilometara.  Od detonacije su popucali prozori na kućama u mestu Vanavara udaljenom  60 kilometara od epicentra. Udarni talas obišao je dva puta zemljinu  kuglu. Šumski pokrivač je goreo dva dana. Eksplozija je na površini od  2150 kvadratnih kilometara, pokosila 80 miliona stabala šume. Prema  izjavama retkih očevidaca uglavnom pastira, udaljenih skoro hiljadu  kilometara od mesta događaja, pre eksplozije na nebu se video dug  svetleći trag zaslepljujućeg sjaja koji se lagano kretao. Nakon deset  minuta usledio je snažan bljesak, a onda se začula serija jakih  detonacija. Zatim je stigao udarni talas koji je obarao ljude na zemlju.  Prošlo je 20 godina dok nije stigla prva grupa istraživača. Prizor koji  su tamo zatekli bio je zastrašujući. Ostaci oko 80 miliona iščupanih  stabala ležala su korenom okrenutim prema epicentru. Nije nađen ni  krater koji bi svedočio udaru meteorita. Veruje se da je eksploziju,  1000 puta jaču od atomske bombe bačene na Hirošimu, izazvao kameni  meteorit koji je eksplodirao nakon ulaska u zemljinu atmosferu. Narednih  5 dana posle eksplozije u tom delu nije bilo noći. Tunguska eksplozija ostala je misterija.

Ovo vrijedi procitati

Do pre nekoliko decenija, eutanazija se praktikovala na Sardiniji, a zadatak „ženske akabadore“ bio je da ljudima u agoniji donese smrt.

S'accabadora je bila žena koja je, na poziv rodbine smrtno bolesnog pacijenta, nastavila da ga ubija, stavljajući tačku na njegovu patnju. Milosrdan čin prema umirućem čoveku, ali i čin neophodan za preživljavanje rođaka, posebno za manje imućne društvene slojeve: u malim selima, daleko od lekara, služio je izbegavanju dugih i groznih patnji bolestnika.

Žena Acabadora je uvek dolazila u kuću umirućeg čoveka noću i, nakon što je pustila članove porodice koji su je pozvali, ušla je u sobu smrti: vrata su se otvorila i umirući čovek iz svog kreveta od agonije video je kako ulazi obučena u crno, pokrivenog lica i razumeo je da će se njegova patnja uskoro završiti.

Bolesna osoba je ubijena jastukom, ili je žena zadala udarac „su mazzolu“ koji je izazvalo smrt.

 

S'accabbadora je otišla na vrhovima prstiju, kada je izvršila misiju, a članovi porodice bolesnika izrazili su joj duboku zahvalnost za uslugu učinjenu njihovom rođaku nudeći joj zemaljske proizvode.

Gotovo uvek je udarac bio usmeren u čelo.

Termin „accabadora“ potiče od španskog „acabar“, što znači završiti.

 '' Su mazzolu '' je bila vrsta palice namenski izgrađena od maslinove grančice, dugačke 40 centimetara i široke 20, sa drškom koja omogućava sigurno i precizno držanje.

Na Sardiniji se s'acabbadora bavila do pre nekoliko decenija, posebno u centralno-severnom delu ostrva. Poslednje poznate epizode ​​„akabadure“ dogodile su se u Lurasu 1929. godine i u Orgosolu 1952. godine. Pored dokumentovanih slučajeva, mnogi su i  povereni usmenom prenošenju i porodičnim sećanjima. Mnogi se sećaju dede ili pradede koji je u svakom slučaju morao da izađe na kraj sa damom odevenom u crno.

Ovo postojanje se oduvek smatralo prirodnom činjenicom, jer je postojala babica koja je pomogla da se rodi, a bila je i s'accabadora koja je pomogla da se umre. Čak se kaže da je to često bila ista osoba i da se njegov zadatak razlikovao po boji haljine (crna ako je nosio smrt, bela ili bistra ako je morala da rodi život).

Ova figura, izraz društveno-kulturnog i istorijskog fenomena, praksa je eutanazije, au malim ruralnim gradovima Sardinije povezana je sa odnosom koji su Sardinci imali sa smrću, smatrajući se zaključkom prirodnog ciklusa života.

Da li vjerujete u vilenjake?

70% Stanovništva na Islandu veruje u vilenjake.

U februaru 2013. godine, na Islandu planinari su primetili biće koje se kretalo na  sve četiri noge, i više je podsećalo, prema njhovom svedočenju na  majmuna, nego na čoveka. Bila je to Danska antropologkinja Karen Sondegard koja je nestala 2006 godine. Nađena je gola, prekrivena prašinom govoreći nepoznati jezik. Pronađena je ispred otvora u steni, mestu za koje se u islandskoj mitologiji veruje  da krije vilenjake, male humanoide, čije je postojanje Sondergardova  nameravala da istraži 2006. godine, kada joj se izgubio trag. Jedino što su uspeli da razumeju je bila reč "alfur", staru islandsku reč za vilenjake. Na njenim leđima smo videli čudne tetovaže, slične onim znakovima, koje  su postavljali Vikinzi na stenama, još iz vremena kada su se naselili na  Island", kazao je Arnold Gurjohansen iz Nacionalne spasilačke službe. Vlada uzima priče o vilenjacima toliko ozbiljno, tako da, kada gradi  puteve, zaobilazi mesta koja se povezuju sa navodnim staništem  "vilenjaka".Fabrike na Islandu, ne mogu da dobiju građevinsku dozvolu,  ukoliko se pre gradnje ne dokaže da na mestu fabrike u podzemlju nema  "vilenjačkih staništa". Šta se desilo sa naučnicom? gde je bila 7 godina možda nikad nesaznamo.

Bucni susjed

MISTERIJ U ZGRADI / Ostavio je ispred vrata susjeda molbu da prestane toliko bučiti, uslijedila je prejeziva spoznaja

Bučni susjedi? Vjerojatno vam je poznat taj problem. Ima ih koji obožavaju razmještati namještaj u gluho doba noći, koji ne brinu o ispravnosti instalacija, vježbaju sviranje glazbenog instrumenta od sumraka do zore ili naprosto zakazuju radove u nedjelju ujutro, naravno, ako je ikako moguće već oko sedam.

Da, kućni red često zna biti samo mrtvo slovo na papiru, a da njegova susjeda nije briga za druge i njihov mir, zaključio je i korisnik Twittera nadimka Culero Connor. On mu je neki dan ispred vrata ostavio poruku u kojoj ga je opomenuo, ali priča je dobila potpuno neočekivan slijed.

Naime, kako je Connor uskoro doznao, susjed iz čijeg je stana buka dopirala već neko vrijeme nije među živima. Umro je prije dvije godine, iza sebe je ostavio prazan stan, pa je junaka ove priče prošla jeza, baš kao i mnoge koji su ugledali na Twitteru njegovu objavu.

"Dobar dan. Svakog jutra iz vašeg se stana može čuti kako se nekakva teška metalna lopta odbija od stropa. Ne znam imate li kućne ljubimce, ali molim vas da se pobrinete i riješite taj problem. Poskakivanje te lopte je neugodno i budi me", napisao je u poruci taj muškarac, pa korisnicima spomenute društvene mreža kazao i to da se često moglo čuti nekoga kako razmješta pokućstvo.

"Hej, ne mora biti da imaš posla s glasnim pokojnikom. Možda je u pitanju vodeni čekić do kojeg dolazi zbog naglog pada tlaka u vodoopskrbnom sustavu i nemogućnosti kompresije vode. To zna biti vrlo glasno i fenomen prate razni zvukovi unutar cjevovoda, pa ne paničari prerano", poručio je u komentarima Connoru jedan korisnik, prenosi priču list La Vanguardia.

Vlak smrti

Jezivi projekt: Osmislio 'vlak smrti' za eutanaziju

Ovaj jeziv izum osmislio je li litvanski inženjer Julijonas Urbonas, koji ga je dizajnirao još 2010. godine, kad se želio upisati na doktorski studij na Royal College of Art u Londonu

Smrt je užasavajuća, pa što je ne bi učinili uzbudljivom?! To je cilj kontroverznog 'eutanazijskog vlaka smrti", diva dizajniranog tako da putnike provoza kroz niz ekstremnih uspona i padova koji bi trebali potaknuti osjećaj euforije, nakon čega bi umrli zbog nedostatka kisika u mozgu. Projekt je izazvao zgražanje udruga koje se zalažu za pravo na dostojanstvenu smrt teško oboljelih. Ovaj jeziv izum osmislio je li litvanski inženjer Julijonas Urbonas, koji ga je dizajnirao još 2010. godine, kad se želio upisati na doktorski studij na Royal College of Art u Londonu.  Urbonas, koji je zavolio zabavne parkove dok je radio u jednom, osmislio je ovaj scenarij za horor film kao alternativu ritualu smrti u kojem će ljudi biti poslani u drugi svijet, kako sam kaže, "na ljudskiji način: elegantno i euforično".  Doduše, nitko ga još nije izgradio.

Evo kako bi funkcionirala najčudnija metoda samoubojstva na svijetu: prvo bi se putnik uputio na dugo, polagano uzdizanje, na visinu koja bi bila viša od 500 metara, tijekom čega bi se mogao prisjetiti lijepih trenutaka u životu, ali i pomiriti sa svojom odlukom.  Kad bi došli na vrh, ljudi bi dobili nekoliko minuta da se pomole ili da pošalju u mislima posljednje pozdrave voljenima, prije nego bi stisnuli tipku "pad" i počeli ponirati strmim putem, nakon čega bi uslijedili krugovi smješteni pod kutem od 360 stupnjeva. Već na prvom krugu bi većina ljudi umrla, kaže Urbonas, jer kad se putuje brzinom od 100 metara u sekundi, čovjek iskusio gubitak svijesti zbog nedostatka dovoda kisika u mozgu, što je često uzrokovano osjećajem euforije. A u slučaju da ne umru na prvom krugu, to bi se definitivno dogodilo na jednom od sljedećih šest.  Doduše, gradnja ovakvog vlaka smrti ne bi bila nimalo jednostavna, jer bi on bio tri puta viši od najvišeg vlaka smrti na svijetu - Kingda Ka - koji se gradio 18 mjeseci, te je koštao 25 milijuna dolara.

Naravno, 'eutanazijski vlak smrti' zvuči kao noćna mora svima koji ne žele umrijeti ili ne uživaju ni u najobičnijim vlakovima smrti, no oni koji žele okončati život, kaže Urbonas, na ovaj bi način to mogli učiniti na "humaniji" način, jer ne samo da bi tako smrt bila bezbolna i brza, nego bi bila i ugodna i prekrasna.  "Bila bi to značajna smrt. Za osobu koja pada, bila bi bezbolna, a cijelo tijelo bi bilo uključeno u ritualiziranu smrtonosnu mašinu", kaže Urbonas koji smatra da smrt nažalost više nije dio kulturnog života zapadnog društva. Njegova ideja je pak potakla mnogo negodovanja od strane skupina koje se zalažu protiv eutanazije, te čiji članovi smatraju da je Urbonasov opis smrti morbidan. A čak i oni koji omogućuju ljudima da dostojanstveno okončaju život smatraju da se smrt i zabava ne mogu miješati na taj način, i da je sve skupa ipak pretjerano.

Najveća NLO misterija

Najveća NLO misterija: To nisu bili ni ljudi, ni vanzemaljci... Što je bilo?

Kada se govori o 'gostima iz svemira',  najpoznatiji slučaj je iz 1947. godine u Roswellu. Mnoge polemike se i danas vode oko tog slučaja, ali što se tamo uopćte dogodilo? 8. rpnja 1947. godine nedaleko od jedne farme u Roswellu usred jake oluje srušio se neobični predmet. Vlasnik farme pronašao je čudne metalne ostatke tog predmeta. "Bili su nalik na foliju, ali kad bi je zgužvali, vratili bi se u u prvobitni oblik', rekao je sin vlasnika farme. Sve više sumnji pojavilo se kad se američka vlada, nekoliko sati nakon prvobitne izjave u kojoj su rekli da se srušio "leteći tanjur", obratila javnosti rekavši kako se zapravo srušio meteorološki balon. 

Priča je dugo uspjela ostati zataškana, ali 1978. vojnik Jesse Marcel, koji je sudjelovao u prikupljanju ostataka letjelice, u jednom je intervjuu rekao kako je priča o meteorološkom balonu bila samo pokriće nakon čega su krenule brojne teorije zavjere. Naime, na incident se zaboravilo sve dok 1978. godine fizičar Stanton T. Friedman nije obavio razgovor s Marcelom.

Sumnje su se povećale kada je Walter Haut, suradnik za odnose s javnošću Vojnog aerodroma u Roswellu, priopćio da je nađen “leteći tanjur”. Haut je na samrti priznao da je priča o meteorološkom balonu služila da se zamaskira slučaj i tvrdio je da je vidio vanzemaljce. Jedna od teorija kaže da su zapravo Sovjeti izazvali incident ne bi li izazvali paniku kod Amerikanaca.  "Našli su tijela kod srušenog predmeta. Nisu bili vanzemaljci i nisu bili piloti. Bili su to ljudski pokusni kunići. Neobično niski za pilote, izgledali su kao djeca. Svi su bili niži od 150 centimetara. Bili su groteskno deformirani, ali svi na isti način. 

Imali su ogromne glave i prevelike oči', stoji u knjizi 'Area 51' autorice Annie Jacobsen. 1994. godine američke zračne snage objavile su izvještaj o tom incidentu rekavši kako su pronađeni ostaci pripadali balonu koji je bio dio projekta kodnog imena MOGUL iza kojeg se skrivala namjera špijuniranja Rusa i njihovog nuklearnog programa. Što se tiče groteskno deformiranih bića koje su vidjeli brojni svjedoci, američke snage tvrde kako se zapravo radilo o lutkama koje su se koristile za testiranje projekta. I 69 godina kasnije misterij se nastavlja.

Otkriven izgubljeni grad

OTKRIVEN IZGUBLJENI GRAD HERAKLION!

Obavijen mitovima i legendama, izgubljeni grad Iraklion ili Heraklion je nedavno pronađen 30 metara ispod površine Sredozemnog mora u Abukir zalivu, blizu Aleksandrije. Grad je otkrio francuski arheolog dr Frenk Godio sa svojim timom.

Tonis-Heraklion (egipatsko i grčko ime grada) je grad izgubljen između legende i stvarnosti. Pre osnivanja Aleksandrije 331. godine pre naše ere, grad je proživeo slavna vremena, jer je bio luka u kojoj su svi brodovi koji su dolazili iz grčkog sveta u Egipat, morali da stanu. Imao je i verski značaj zbog Amonovog hrama, koji je imao važnu ulogu u ritualima vezanim za kontinuitet dinastije.

Grad je verovatno osnovan oko XIII veka pre naše ere, preživeo je različite prirodne katastrofe i na kraju potpuno potonuo u dubine Mediterana u XIII veku naše ere. 

Ovo je najukletije mjesto na svijetu

Šuma jeze: Je li ovo najukletije mjesto na svijetu?

Kad ljudi pomisle na Transilvaniju, prva "strašna" asocijacija najčešće je Drakula, lik za kojeg svi danas znaju da je samo dio mitova i legendi kojima se strašila mala djeca. No nešto puno zlokobnije, mističnije i znatno teže za racionalno shvatiti je ono što nazivaju i rumunjskim Bermudskim trokutom, šuma Hoia Baciu. 

Misteriozni zvukovi i priviđenja Nalazi se na 20 minuta vožnje od centra grada Cluj.Napoca, u samom srcu Transilvanije. Mnogi mještani vjeruju da je šuma doista ukleta i izbjegavaju ulaziti u nju, a ako to ipak moraju učiniti - tada su obavezno u društvo i strogo tijekom dana. Legenda kaže kako je šuma dobila ima po pastiru koji je zašao u nju sa svojih 200 ovaca i više nikad nije viđen. Iako su potrage trajale danima, pronašli su samo ovce koje su bile raspršene po svuda, a pastiru se izgubio svaki trag. Nakon toga, u šumi je prijavljeno još barem 20-ak nestanaka. Posjetitelji i svjedoci neobičnih pojava kažu kako se duboko u šumi mogu čuti neobični jauci i zvukovi koji ne djeluju kao da dolaze od ljudi, a više njih je prijavilo "priviđenja" u obliku plutajućih glava koje su vidjeli među stablima. Kad bi im se približili, vidjeli su da nema ničega.

Neobjašnjive ogrebotine i mučnina Osim toga, postoji nekoliko dokumentiranih slučajeva ljudi koji su u šumi iznenadno osjetili veliku tjeskobu i neobjašnjiv strah, a pri izlasku iz šume su primijetili ogrebotine i osipe za koje ne znaju odakle im, mučninu i migrene. Za istraživače paranormalnog, to su tipični znakovi za opsjednuta mjesta, a neobičan fenomen o osjećaju izgubljenosti u vremenu i prostoru u toj šumi nazivaju "izgubljeno vrijeme".

U moderno doba šuma je potvrdila svoj zlokobni ugled nakon što je biolog A. Sift 1950-ih u njoj uočio neobjašnjiv fenomen - neobična svjetla čiji izvor nikako nije mogao utvrditi. Kasnije, 1968. godine, fotograf Emil Barnea u njoj je zabilježio nešto za što velik broj ljudi vjeruje da je riječ o NLO-u. Nakon što je misteriozna fotografija objavljena, više se ljudi javilo vlasima te je prijavilo kako su u šumi vidjeli humanoidna stvorenja, koja su im se materijalizirala ili dematerijalizirala pred njihovim očima.

Jeziva čistina U jednom dijelu šume postoji čistina na kojoj uopće nema drveća, dok na drugim dijelovima stabla rastu savijena po neobičnim kutem. Biolozi za to nemaju racionalnog objašnjenja, što obožavateljima paranormalnog daje još više potvrde u to da se u šumi zbiva nešto što ljudski mozak ne može pojmiti, piše Sun.

Svi ljudi su zapravo vanzemaljci

Svi su ljudi zapravo vanzemaljci??

"Ljudi su vanzemaljci koji dolaze na zemlju iz raznih krajeva svemira", tvrdi vodeći britanski znanstvenik Chandra Wickramasinghe.

No, kako bi sve bilo još zanimljivije profesor Wickramasinghe kaže kako ima dokaz koji potkrepljuje da su ljudi te sav život na zemlji zapravo potekao od izvanzemaljaca koje su donijeli kometi koji su pogodili naš planet. Njegova istraživanja, barem tako on tvrdi, itekako potvrđuju teoriju da je ljudski život nastao izvan planeta Zemlje.

Profesor, koji je astrobiolog, kaže da je prvo sjeme života stiglo na naš planet iz prostranstava svemira još prije 3.800 milijuna godina, a svoje je dokaze objavio u časopisu Cambridge University's International Journal of Astrobiology.

"Da, mi smo svi vanzemaljci, svi dijelimo kozmičke pretke. Svaki put kad se formira novi planetarni sistem nekoliko preživjelih mikroba pronađe svoj put do kometa. Tamo se multipliciraju i zasiju druge planete. Zbog toga smo i mi dio povezanog lanca koji se proteže u svemiru i svi dokazi upućuju u tom smjeru", tvrdi profesor.

Profesor Wickramasinghe vjeruje da se život prenosio s planeta na planet milijardama godina, a kad komet udari u planet živu tvar raspršuje po svemiru. Neki od njih prežive i prenese se na planete u vremenskom periodu koji se mjeri u milijunima godina. No, svjestan je također toga da njegova teorija zapravo ne objašnjava kako je zapravo život uopće započeo.

"Dokazi iz astronomije potkrepljuju teoriju da život nije započeo na Zemlji već je zasijana izvana. Iako ne znamo kako je točno život započeo, jednom kad je počeo, nastavio se širiti svemirom i preživljavanje je postalo neizbježno",objašnjava profesor svoju pomalo nategnutu teoriju.

7 svetista koje opsjedaju duhovi

Uklete crkve: 7 svetišta koje opsjedaju duhovi

Koliko god posvećena bila, niti vjerska mjesta nisu imuna na pojavu duhova. Najbolji primjer za to je ovih sedam crkvi koje su poznate po svojoj ukletosti, a uz većinu njih nalaze se groblja odakle ti duhovi potječu. 

1. Nacionalna katedrala u Washingtonu Ubojstvo u knjižnici Nacionalne katedrale bilo je okidač glasinama koje kruže već desetljećima. Osim duha ubijenog, navodno se u hodnicima oko crkve često javlja i duh pokojnom američkog predsjednika Woodrowa Wilsona. On izlazi samo po noći, a tada se u tišini čuje samo kucanje njegovog štapa po drvenim podovima. 

2. Kapela St Paul's U New Yorku Najbliža kapela distriktu Broadway već je dugi religiozno svetište koje posjećuju glumci prije i poslije predstava. Stoga ne čudi kako je duh koji opsjeda ovu crjvu navodno glumac, no bez glave. On je glumio u predstavi Hamlet, a ulogu je doživio malo preozbiljno te je doista ostao bez glave i umro.

3. Katedrala St Louis, Louisiana New Orleans je zbog svoje duge i mračne povijesti gotovo glavni grad svega paranormalnog u SAD-u. Čak i najveća katedrala u gradu nije izbjegla takve pojave. Navodno su na njenom zemljištu pokopana dva vudu svećaika i šest žrtava ubojstva. Tih šest tijela pronađeno je obješeno na stepeništu crkve, a crkva se pobrinula za pogreb. No, čini se kako ni tamo nemaju mira u zagrobnom životu. 

4. Episkopalna Crkva St Paul u Floridi Po broju javljanja i zabilježenih paranormalnih pojava, u toj crkvi duhovi organiziraju balove svake večeri. Navodno se u njoj javlja duh starog brodskog kapetana i renesansnog istražitelja te brojni dječji duhovi te žrtve čiji slučajevi ubojstva nisu nikad razjašnjeni. Zbog toga se navodno u ovu crkvu ne može ući u večernjim satima. 

5. Crkva Borley u Essexu Britanska je crkva navodno jedno od najukletijih mjesta na svijetu. Britanska je crkva navodno jedno od najukletijih mjesta na svijetu. Sadašnja crkva je sagrađena na mjestu benediktinskog samostana kojeg su i prije nekoliko stoljeća posjećivali duhovi. Njeni posjetitelji navodno često čuju neobjašnjivu glazbu s orgulja, a moguće je čuti i mistično pjevušenje. Istražitelji paranormalnog tvrde da su čak uhvatili neke od duhova na videu.

6. Crkva Egg Hill, Pennsylvania Ova je crkva zasigurno jedna od najosebujnijih. Već u 19. stoljeću kad je izgrađena, u njoj se ubio jedan dječak ministrante ispred cijele zajednice tijekom mise. Danas posjetitelji tamo često mogu vidjeti krvave otiske koji odjednom nestaju sa zidova, zvona crkve koja zvone sama od sebe. često usred noći... Navodno tamo vladaju tako jake sile koje mogu doslovno gurniti čovjeka, a često ih bacaju prema jezivom podrumu gdje je jedan od preminulih svećenika navodno radio razna zlodjela.

7. Crkva st Mary u Bedfordshireu Ova britanska crkva ne samo da je ukleta, već navodno služi kao vrata u pakao, jer su je sagradili obožavatelji Sotone i štovatelji crne magije. S vremenom su je preuzeli svećanici, a nekadašnji vlasnici crkve navodno lunjaju njome. Kako su umrli od kuge, njihova se tijela raspadaju, pa se osjeća miris truleži, a prikaze su duhovi u krpama s kojih pada koža.

Zbunjujuci natpis na srednjovjekovnom macu

Zbunjujući misterij natpisa na srednjovjekovnoj oštrici

Viteški mač iz 13 stoljeća, koji je pronađen 1825. godine na dnu rijeke Witham u Lincolnshireu, u današnjoj Velikoj Britaniji, najveća je tajna poznavateljima srednjovjekovnog oružja.

Natpis se povezuje sa magijom "poganih" Germana

Težak je kilogram i pol, dugačak 96 centimetara, ali što točno znače simboli +NDXOXCHWDRGHDXORVI+ koji su na njemu isklesani, stoljećima je ostalo nepoznanica. Mnogi su pokušavali otkriti tajnu iza simbola, ali bezuspješno.

U međuvremenu, mač, koji je sukladno kvaliteti svoje izrade, obliku i ukrasnom natpisu, pripadao kakvom bogatom vitezu, a možda bio i ceremonijalni mač koji se koristio upravo pri "kršenju" viteza - ležao pomalo zaboravljen u Muzeju Britanije.

Tek su se nedavno, nakon što je zajedno s Magna Chartom iz 1215. godine, najznačajnijim dokumetom te vrste u povijesti Otoka, ponovno bio izložen javnosti, pojavile teorije koje ukazuju na povezanost misterioznog natpisa i poganske "magije".

Tajnu donekle otkrio student povijesti iz Norveške

Norveški student srednejvjekovne povijesti Marc van Hasselt ponudio je objašnjenje koje bi moglo pomoći riješiti misterij. Prema njegovim istraživanjima, koje je provodio na Sveučilištu u Utrechtu, misteriozni je mač potekao iz specifične obitelji oružja iskovanog u Njemačkoj, a čiji su se primjerci kasnije pojavljivali diljem Poljske, Francuske, Švedske, Nizozemske i Ujedinjenog Kraljevstva.

Marc je objedinio sve pronalaske i proučavao njihove natpise.

Mač iz rijeke Witham iskovali su Germani, koji su u to doba bili najbolji majstori kovačkog zanata. U predkršćanskoj Germaniji bilo je uobičajeno da se na sjekire, bodeže i mačeve uklešu rune, riječi za koje su plemenske vođe, koji su ujedno bili i najčešći vlasnici ovako lijepih primjeraka, vjerovali kako posjeduju magićne moći. Vjeruje se kako je taj običaj kasnije preuzela i "kršćanska" vojska.

Međutim, natpis na spornom maču je na latinici, što je u 13. stoljeću bilo međunarodno pismo koje se koristilo na izričit zahtijev naručitelja izrade.

Evo što točno +NDXOXCHWDRGHDXORVI+ znači:

Prva dva slova ND skraćenica su od Nostrum Dominus, Ime Božje. XOX simbolizira Presveto trojstvo, a križići na početku i kraju niza označavaju Kršćanstvo. Osim tih simbola, sve ostalo, CHWDRGHDXORVI, i dalje je velika tajna.

Naime, znanstvenici su uspjeli tek dokazati kako je riječ o vrlo osobnoj poruci. Skraćenica je to riječi ili izreke koja je vlasniku mača bila toliko jasna da nije bilo potrebe ispisivati njezin puni značaj. Šifra je to, tajna ili magičan niz riječi koje su nositelju ovoga mača ulijevale snagu i hrabrost uoči odlaska u bitku.

Vrazije more

Vražje more: Smrtonosnije je od Bermudskog trokuta

Vražje more koje se još popularno naziva i Zmajev trokut dio je Tihog oceana poznat po brojnim misterijama, a po mnogima je i zlokobniji od Bermudskog trokuta. Ono što je neobično je da također tvori trokut, koji se nalazi točno nasuprot onog Bermudskog. Nalazi se uz samu obalu Japana, a na njemu tamošnji pomorci stradavaju već stoljećima, najčešće pod posve bizarnim okolnostima. Osim toga, zabilježeni su i nestanci japanskih borbenih zrakoplova u potpuno normalnim uvjetima, velikih brodova kao i više od dvadesetak američkih podmornica tijekom Drugog svjetskog rata. Tijekom godina, brojni su teoretičari paranormalnog razglabali o mogućim elektromagnetskim poremećajima na tom području, ali i o mitskim bićima te vremenskim fenomenima koji bi mogli uzrokovati neobične nesreće i nestanke na Vražjem moru.

Porijeklo Vražjeg mora 

U razdoblju između 1950. i 1954. na Tihom oceanu nestalo je devet teretnih brodova, od kojih su svi imali funkcionalne radio odašiljače. U vrijeme nestanka vrijeme je bilo mirno te nisu dokumentirane nikakve druge potencijalne opasnosti, no samo je jedan brod prije nestanka uputio poziv za pomoć. Prema legendi, nedostatak tijela ili olupina preplašio je i japansku vladu koja je pretpostavila da se u Vražjem moru događa nešto na što ljudi ne mogu utjecati. Pomorski analitičar Larry Kusche je nakon razgovora s japanskim znanstvenicima i pomorskim istraživačima zaključio da je jedina mogućnost za uništenje velikih, dobro opremljenih i stabilnih brodova "vulkan ili tsunami". Vulkanska aktivnost u podmorju nije bila nešto nečuveno, ali je bila nešto novo. Stručnjaci su tada more nazvali "Ma-no Umi" ili Vražje more, a istaknuti lingvist Charles Berlitz napisao je nekoliko knjiga u kojima je razradio opsežne i nevjerojatne spekulacije koje upućuju na paranormalne pojave koje pogađaju taj dio Zemlje.

Nestanak Toshi-Maru Prema izvješću New York Timesa iz 1952. u Vražjem je moru nestao 60-tona težak brod Toshi Maru, na istovjetan način kao što je prije toga nestao brod Kaiyo Maru. Pretpostavljalo se da ga je progutala "vulkanska eksplozija", a Kusche je potaknut tim vijestima pisao američkoj ambasadi u Tokiju s pitanjem "kako je moguće da nitko ne istražuje nestanak tako velikog broda bez ostataka, čega ih je strah?". Iako je ideju nestanka brodova smatrao zanimljivom pričom, istaknuo je kako magija ne postoji i brodovi ne mogu "samo tako nestati".

Brod poslan da istraži slučaj također je nestao Japanska je vlada morala reagirati, a 1952. poslali su istraživački brod u ovo područje kako bi otkrili što se to točno ovdje događa. Ono što se dogodilo doista je bizarno - brod i svi članovi posade misteriozno su nestali te im se izgubio svaki trag.  

Vulkane u moru pokreću zmajevi Prema Scientific Americanu, podmorski vulkani leže diljem 37 tisuća milja oceana te izbacuju lavu, ugljični dioksid i druge elemente. Zbog njihovog nepredvidivog ponašanja, zahtijevaju stalan nadzor od strane pomorskih geofizičara. Postojanje ovih vulkana često se spominje uz drevni folklor koji opisuje mitska bića koja vrebaju ispod mora, pretvarajući mirne vode u ubojite i ispirući brodove s ovog svijeta. Zmajevi su osobito uobičajeni u japanskoj mitologiji, pa se tako i u ovoj priči njima pripisivala moć vladanja Vražjim morem i upravljanja vulkanima.

Radiosignal nije razjasnio ništa U časopisu Yomiuri Shimbun iz siječnja 1955. pisalo je kako je 144 tone težak brod nestao u idealnim vremenskim uvjetima, baš kao i u prethodnim nestancima. Ovaj je brod bio dobro opremljen te je imao poprilično veliku posadu, a u to doba čak su se postavljala i pitanja o nestancima brodova uzrokovanim opasnostima vezanim uz nepoznate moći "atomskog doba", neku vrstu nepoznatih nuklearnih smetnji. Naravno, takva neobična teorija nije pronašla dokaze za to. Četiri dana kasnije, uz pomoć radiosignala brod je pronađe s neozlijeđenom posadom, a prema njihovoj priči oni su samo naletjeli na "uobičajene pomorske probleme".

Elektromagnetski poremećaji hrane legendu Zbog neobjašnjivih pojava, Vražje je more jedno od područja na sjevernoj hemisferi koje znanstvenici nazivaju vile vortex (jaki vrtlog) kojih je desetak na svijetu. Ti su vrtlozi ustvari anomalije, regije u kojima se elektromagnetska aktivnost ne može objasniti. Zbog toga dolazi do poremećaja kompasa i radio uređaja, no to i dalje ne objašnjava nestanke bez tragova.

Zene zirafe

Na granici izmedju Tajlanda i Burme zive plemena Padaung i Kajan cije su zene poznate kao

"zene zirafe", zbog dugih vratova, koje vekovima neguju nesvakidasnju tradiciju nosenja bakarnih prstenova oko vrata, koji neretko dosezu tezinu i do nekoliko kilograma.

Prvi prsten se stavlja devojcicama oko pete godine, a postepeno se svake godine dodaje jos. Kad odrastu devojke oko vrata nose i po nekoliko kilograma, oko 24,25 prstenova.