Nestali voz

Neotkrivena misterija:

                                                                                 Voz s putnicima ušao u tunel i zauvijek nestao

Kompanija "Zaneti" je 14. jula 1911. godine ponudila besplatnu vožnju bogatim Italijanima u sklopu svoje reklamne kampanje u kojoj su predstavili novi voz. Sto šest putnika je uživalo u vožnji razgledajući prelijepe pejzaže Italije, a posebno su se radovali prolasku kroz novoizgrađeni tunel, jedan od najdužih i najvećih tog vremena.

Od tog momenta misterija počinje.

Voz je ušao u tunel u Lombardiji, ali iz njega nikada nije izašao. Radnici i policija su pretražili svaki pedalj tunela i ništa nisu pronašli.

Voz nije imao gdje da ode, sem da izađe na drugu stranu. Nije bilo ni tragova nesreće. Ipak, pronađena su dva putnika koja su iskočila kroz prozor prije ulaska u tunel.

"Čuo sam prigušeno mrmljanje i u jednom trenutku ugledao bijeli dim, koji je bukvalno progutao cijeli voz. Bilo je toliko zastrašujuće da sam se uspaničio i skočio kroz prozor. Vidio sam da je za mnom skočio još neko", rekao je jedan od preživjelih. Čovjek je patio od nesanice i traume još neko vrijeme.

Tokom Drugog svjetskog rata ovaj tunel je bombardovan i zatvoren zauvijek. Niko nije mogao da objasni ovaj nevjerovatni fenomen. Čak je bilo i svjedoka koji su rekli da su vidjeli kako voz ulazi u tunel i ne izlazi napolje. U nekoliko izvještaja piše da su putnici "Zaneti" voza viđeni u Meksiku.

Psihijatar u lokalnoj bolnici tvrdio je da su 104 Italijana primljena u "histeričnom stanju". Da su svi bili odjeveni u čudnu odjeću tvrdeći da su putovali iz Rima. Jedan od putnika je navodno imao cigarete na kojima je pisao datum 1907. godina. Tvrdi se da kutije od cigareta i dalje čuvaju u meksičkom muzeju. Nije bilo konkretnih dokaza o ovom slučaju u Meksiku, niti se zna šta je bilo s pacijentima.

Dvadeset devetog oktobra 1955. godine navodno su se pojavila tri vagona u jednom selu u Ukrajini. Pjotr Ustimenko, radnik na željeznici, tvrdi da su oni bili bešumni. A opis voza koji je dao, odgovarao je "Zaneti" vozu. Voz, sa čvrsto zatvorenim roletnama, otvorenim vratima i praznom kabinom mašinovođe kretao se potpuno bešumno.

Voz je viđen još nekoliko puta na različitim destinacijama i vremenskim periodima.

Ljudi ni dan-danas ne prestaju da istražuju čudni fenomen "Zaneti" voza.

Mysterious ship

 Beykimo

The dramatic story of the ship "Beykimo", for sure, is authentic and the authentic wandering exist also credible official reports. In the 1930s, this ship sailed for the Canadian company "Hudson Bey", and his usual route was Vancouver - the northern icy sea, where, during a short arctic flight, on the northern islands, the fur of polar animals.

July 1931. "Beykimo" went to his tenth navigation. The Captain of the ship John Cornvoll was an experienced sailor, but during the long sailing, trouble nosed one after the other. The first failure occurred on the ship's motor, and then, suddenly early the arrival of the winter, he found them in a dangerous northwest passage. One morning the ship won besieged with dangerous ice. He believes that the next few days will crush their ship, the crew decided to leave him and, along with the cargo fur, on the coast raises the improvised camp in which the next summer will wait.

The snowy blizzards lasted for months. When they finally got along, the crew consisted with horror that their ship was no longer in the place where they left it, and the search soon showed that "Beykimo" did not sink, nor did Led crush him. The ship just disappeared!

The mystery lasted three weeks, until one Eskimo did not let their ship, choked ice, located in eighty miles away from their camp. People hurried towards the marked place and indeed, at the twilight one day, they saw their ship. They decided to board and check the condition in the morning, but when they woke up in the morning - "Beykima" was no longer!

The re-disappearance of the ship would fall into oblivion of that on him, five months later, the famous Researcher Leslie Marvin did not. He even climbed the caraway, where, on his huge amazement, he found all machines in good condition, but as I could have done anything to rescue the ship, he sent to the unusual discovery, sent to Coast Control.

Almost a full two years later, when it has already fallen

Misteriozni brod

Beykimo 

Dramaticna priča o brodu “Beykimo”, zasigurno, je autenticna a o njegovom fantomskom lutanju postoje i verodostojni službeni izveštaji. Tridesetih godina 20-og veka, ovaj brod plovio za kanadsku kompaniju “Hudson Bey”, a njegova je uobičajena ruta bila Vankuver - Severno ledeno more, gde je, za vreme kratkog arktickog leta, na najsevernijim ostrvima, otkupljivao krzna polarnih zivotinja.

Jula 1931. “Beykimo” je krenuo na svoju desetu plovidbu. Kapetan broda John Cornvoll je bio iskusan moreplovac, ali su se za vreme duge plovidbe, nevolje nizale jedna za drugom. Prvo je došlo do teškog kvara na brodskom motoru, a onda ih je, nenadano rani dolazak zime, zatekao u opasnom Severozapadnom prolazu. Jednog jutra je brod osvanuo opkoljen opasnim ledom. Verujuci da će sledecih dana led zdrobiti njihov brod, posada je odlučila da ga napusti i, zajedno s tovarom skupocenog krzna, na obali podigne improvizirani logor u kome ce sacekati sledeće leto.

Snežne su mećave trajale mesecima. Kad su se najzad stišale, posada je s užasom konstovala da njihovog broda više nema na mestu gde su ga ostavili, a potraga je uskoro pokazala da “Beykimo” nije potonuo, niti ga je led zdrobio. Brod je jednostavno nestao!

Misterija je trajala tri nedelje, sve dok im jedan Eskim nije javio da se njihov brod, okovan ledom, nalazi osamdesetak kilometara daleko od njihovog logora. Ljudi su požurili prema označenom mestu i zaista, u sumrak jednog dana, ugledali su svoj brod. Odlučili su da se ujutru ukrcaju i provere u kakvom je stanju, ali kada su se ujutro probudili - “Beykima” vise nije bilo!

Ponovni nestanak broda pao bi u zaborav da na njega, pet meseci kasnije, nije naišao poznati istrazivač Lesli Marvin. On se čak popeo na ukleti brod gde je, na svoje ogromno čuđenje, sve mašine zatekao u ispravnom stanju, ali kako sam nije ništa mogao preduzeti da bi definitivno spasio brod, o svom je neobicnom otkricu, poslao izveštaj Obalskoj kontroli.

Skoro pune dve godine kasnije, kada je već pao u zaborav, jedna je grupa Eskima ugledala “Beykimo” kako mirno plovi kraj rta Barrow, na severnoj obali Aljaske. Znajuci da je za njegovo otkrivanje i spasavanje, kompanija “Hudson Bey” raspisala veliku nagradu, Eskimi su uskočili u svoje lake čamce i krenuli prema brodu. Stigli su ga u sami sumrak i upravo kada su se ukrcali, digla se najjača snjezna bura koju su ikada doziveli. Ogromi su se talasi poigravali s brodom, koji je zlokobno škripao i stenjao. Eskimi su bili ubeđeni da im je kucnuo posljednji čas. No, srećom, nije bilo tako.

Posle desetak dana oluja se stišala, a kako su bili uvereni da brodom upravljaju zli duhovi, Eskimi su se, brzebolje, prebacili u svoje čamce i vratili na obalu neobavljenog posla.

Tokom sledećih pet godina “Beykimo” je viđan na različitim mestima, pa je među Eskimima s pravom dobio epitet avetinjskog broda. Najzad, kapetan Polson naišao je na ukleti brod zarobljen ledom, pa je sa svojim mornarima prešao na njegovu palubu. Brodske su mašine bile u ispravnom stanju, ali je i Polsonu izmakla obećana nagrada. Pre nego što je uspeo da pokrene brod, nebo se smracilo nagovjestavajuci nevreme. Polson se morao pobrinuti za sigurnost svoga broda, pa je, teška srca, odustao od spasavanja “Beykima”. Brod je ponovo nestao.Posle toga, o avetinjskom se brodu više ništa nije čulo sve do 1952. kada su ga ponovo u Severozapadnom prolazu videli Eskimi s Aljaske. Plovio je izmedu santi leda, kao da su ga vodile neke više sile. Na kraju je nestao sa vidika i više ga nikada niko nije sreo i video...

Almas

 Alma of Central Asia 

 Almas, a mythological man's creature that allegedly resides in spacious and weakly inhabited expanses of the former Soviet Union. Reports on vision of such being date back to the Carska Russia period. The possible connection between Almass and Jeti, whose alleged vision was documented in the southern, Tibet and surrounding countries, is not completely clear, although descriptions suggests that the monkey appearance of Jeti, Alme have a stronger expression. There is an opinion that the community of survivors of Neanderthals would be withdrawn in the expansion of Homo Sapiens in the inaccessible and ried ends of Central Asia, but representatives of official science believe that their isolated survival in small numbers would be impossible.

Mitolosko covekoliko stvorenje

Almas ( The Alma of Central Asia )

Almas, mitološko čovekoliko stvorenje koje navodno obitava u prostranim i slabo naseljenim prostranstvima bivšeg Sovjetskog Saveza. Izveštaji o viđenju takvog bića datiraju još iz razdoblja Carske Rusije. Eventualna povezanost almasa i jetija čije je navodno viđenje dokumentovano južnije, na području Nepala, Tibeta i okolnih zemalja, nije potpuno jasna, mada opisi sugerisu da za razliku od majmunolikog izgleda jetija, alme imaju jače izražen čovekoliki izgled. Postoji mišljenje da bi se moglo raditi o zajednici preživelih neandertalaca, koji su se pred širenjem Homo sapiensa povukli u nepristupačne i rietko naseljene krajeve središnje Azije, ali predstavnici zvanične nauke smatraju kako bi njihov izolirani opstanak u malom broju i na uglavnom negostoljubivom području bio nemoguć.