Ruzna neka vremena.
Danas u busu slusam mladu djevojku kako se zali prijateljici da je ostavio momak i sjetih se svoje drugarice Nadin.
Nadin je isla sa mnom u osnovnu skolu i bila mi najbolja prijateljica. Poslije osnovne nase se druzenje nastavilo, mada nismo upisale iste srednje škole.
Ali postale smo jos blize, a nase prijateljstvo jos cvrsce.
Nismo imale tajni jedna prema drugoj.
U drugom srednje Nadin je upoznala njega, Maria, odmah su kliknuli i postali nerazdvojni.
Sjecam se sa kakvim mi je ushicenjem i sjajem u ocima pricala o njemu. Obožavala ga je.
I napokon ga upoznam, crnooki, fini, ugladjeni mladi gospodin. Na prvi pogled mi se jako svidio i rekla sam Nadin da ne grijesi u izboru.
Njihova ljubav je cvjetala, zaista su se voljeli.
Nakon dvije godine veze, ostala je trudna. Bila je presretna, oboje su bili.
Nadin je imala tesku trudnoću, morala je da leži da bi je sacuvala. Vidjala sam Maria u gradu dok je Nadin bila u bolnici. Jedne prilike mi rece da sredjuje stan i da ce beba i Nadin odmah tu preci. Napokon je rodila malenog Leona, tako ga je nazvala, ali..
Rodila je na carski rez i ostala jos 15 dana u bolnici. Zove me jedan dan i kaze: Da nisi negdje vidjela Maria, ne javlja mi se vec cetiri dana? "
Ostala sam u cudu. Nisam ga nikako vidjala. Kada je doslo vrijeme izlaska, nije se pojavio. Po nju i Leona dosli su njeni roditelji. Pala je u postporodjajnu depresiju, ni sa kim nije razgovarala. Njeni roditelji su muku mucili sa njom. Dva mjeseca nakon poroda cula je da se ozenio. Ozenio je Vesnu iz srednje i otisao u Holandiju. Nadin je totalno potonula. Pila je antidepresive, grozno stanje. Bila je za neprepoznati. Otac to više nije mogao da gleda i poslao je nju i malog kod svog brata u Njemacku. Prestala je da mi se javlja. Kad god bi pitala njene za nju dobila bi kratak odgovor da me pozdravila i to je to. Od nje ni glasa. Godine prodjose. Vec sam i zaboravila. I pred Bozic je sretnem. Plakale smo od radosti. Rece mi udala se ima jos dva sina. Kada sam je pitala zasto mi se nije javljala, rece mi kratko da je morala sve da zaboravi.
Gledala sam je, ostala je lijepa, ali ne vidjeh onaj sjaj u njenim očima, nego ga je davno ugasio.
Leon je vec momak, upoznao je oca, posjecuje ga.
Rastasmo smo i rece mi zvat cu te, poslat ću ti zahtjev i nikada nista.
Neka njena prica bude primjer svakoj od nas.
Nikada ne dozvolite da neko ugasi sjaj u vasim ocima, niko nije vrijedan.
