Borba zena u Africi

Selo Umoja, utičište je za mnoge žene na severu Kenije. Većina njih je silovana, pretučena i genitalno osakaćena, usled nehumanih obreda koji su deo tradicije.

Stanovnice sela Umoja ne mrze muškarce, već tamo, u miru, pokušavaju da prebrode sve tragične trenutke koje su doživele u životu, a bilo ih je jako puno. Njih 50-ak, tamo odgaja 200 mališana i uče ih o važnosti tolerancije, razumevanja, dobrote i poniznosti.

U patrijarhalnom afričkom društvu još uvek je normalizovano silovanje (grupno i porodično), nasilje, dogovoreni i dečji brakovi, genitalno sakaćenje i još mnoge druge strahote sa kojima se stanovnice takvih zajednica svakodnevno susreću.

Kako bi stala na kraj ovakvoj nehumanoj praksi koja se događala u pokrajini Semburu, Rebeka Lolsoli je 1990. osnovala Umoju, utočište za žrtve silovanja, nasilja, tradicionalnog genitalnog sakaćenja i ostalih užasa afričkog društva. Utočište je posebno namenjeno za one žene koje je porodica odbacila jer ih je neko "uprljao" i onesposobio da služe svoju svrhu.Rebeka je na ideju došla dok je ležala u bolnici nakon što ju je pretukla grupa muškaraca. Pretukli su je kako bi naučila lekciju da više nikada ne sme javno da priča o ženskim pravima. 

Od osnivanja sela Umoja, neprestano dobija pretnje muškaraca koji se ne slažu sa liberalnom orijentacijom sela koje se nalazi u tradicionalnoj pokrajini Semburu. U organizaciji utočišta,Rebeki je pomoglo 15 žena koje su silovali britanski vojnici.

Jedna od njih je Džejn, koja kaže da su je prvi puta silovala tri muškarca dok je čuvala koze svoga muža i nosila drva za ogrev.

Umoja je okružena ogradom od trnja. Koze i kokoši slobodno lutaju selom, a žene na bambusovim prostirkama prave nakit koji prodaju turistima. To je jedan od glavnih prihoda, uz skromne ulaznice koje naplaćuju posetiocimaUmoja je aktivna zajednica koja glasno govori o pravima žena. Oni je smatraju afričkom školom ženskih prava. Žene koje dođu u Umoju, dobiće psihofizičku pomoć, ali će automatski postati ambasadorke ljudskih prava. Učiće kako da odgajaju decu, kako da trguju i prebrode s

trah od nasilja koji im je gotovo urođen

.Trud ove humane zajednice, okolina sve više prihvata i ceni. Nedavno su dobile mogućnost da idu u druga sela i šire glas o pravima žena i podučavaju decu jednakosti i pravim društvenim vrednostima. Najveće postignuće stanovnica Umoje je pravo na zemlju, koje do sada nisu imale. Počele su da registruju svoja zemljišta i zarađuju sopstvenim rukama, što će u budućnosti pozitivno uticati na njihovu samostalnost.

Neki od znakova da u vašem domu postoji duh

Preko 60 posto udovaca i udovica doživjelo je paranormalno iskustvo javljanja duha, a čak 15 posto populacije kaže da su doživjeli paranormalno iskustvo

Čak 60 posto udovica i udovaca doživjelo je paranormalno iskustvo u kojima su im se javili preminuli, pokazalo je istraživanje Jacqueline Hayes sa Sveučilišta Milano. Ljudi su osjetili mirise, dodire, čuli glasove te doživjeli vizije svojih najdražih. Neki u duhove vjeruju, drugi to nazivaju glupostima o kojima ljudi pričaju nakon "napušavanja". Međutim, postoje svjedočanstva ljudi koji su ih imali u svojim kućama. Većina njih uselila je u svoje nove domove, ne znajući da su ukleti. Ponekad je znalo proći nekoliko tjedana ili mjeseci dok nisu počeli primjećivati čudne zvukove i ukazanja, a u tim se slučajevima najčešće radi o  Često kažu kako imaju osjećaj da nisu sami i da ih netko gleda, da stoji tik do njih ili im dira kosu. Najčešći zvuk koji čuju su koraci, a znaju osjetiti i nagli pad temperature, kao hladan povjetarac, što je jedan od znakova da je duh u blizini. Tzv. stručnjaci za paranormalno navode 10 indikacija koje mogu otkriti da se u vašem životnim prostoru javljaju duhovi:

1. Neobjašnjivi zvukovi Ovdje nije riječ o povremenom i u pravilu rijetkom zvuku koji ste čuli, a može biti odraz instalacija ili pak potjecati od drugog izvora za koji postoji logično objašnjenje. Brojne kuće pa i stanovi imaju drvene dijelove koji "rade" i samim time proizvode zvukove, ili pak cijevovode koji su zastarjeli, no ako su neki zvukovi specifični i ponavljajući, tada mogu biti razlogom za brigu. Oni mogu biti simptom prisutnosti natprirodnih sila u vašem domu, osobito ako čujete neobjašnjive korake, glasove, otvaranje vrata, kucanje i slično - koji nisu ljudskog ili životinjskog podrijetla te nemaju poznat izvor. Tada oni mogu biti znak ukletosti prostora.

2. Stvari koje se pale/gase same od sebe Duhovi navodno oglašavaju svoju prisutnost djelovanjem na elektroniku - primjerice paljenjem i gašenjem svjetla, kvarenjem žarulja, paljenjem i gašenjem električnih uređaja poput televizora ili radija - po njihovoj volji. Paranormalne pojave mogu uzrokovati kreiranje elektromagnetskih polja koji su navodno odgovorni za ovaj fenomen, ili pak s druge strane mogu biti način javljanja duha, bilo da prestraši ukućane ili pokuša komunicirati.

3. Predmeti koji se kreću Levitacija i nasilno bačene, odnosno stvari koje lete po domu bez očiglednog razloga svakako su razlog za dobro promišljanje o prisutnosti paranormalnih pojava. Velik broj ljudi koji su zbog problema s takvim neobičnim pojavama zatražili pomoć ili svećenika ili drugih "stručnjaka" imali su iskustva u kojima nisu mogli vjerovati svojim očima - stvari su se same okretale po zraku ili letjele, pomicale se po podu sobe itd... 

4. Stvari koje nestaju Ovdje nije riječ o stvarima koje naočigled nestanu pred vašim očima, već o stvari koje stoje na vidljivom mjestu te pri ponovnom pogledu ih više nema, bez da ih je netko od ukućana sakrio. Po objašnjenju ljudi koji se bave istraživanjem natprirodnih sila, riječ je o namjernoj igri duhova i sličnih pojava u kojima oni žele zastrašiti ukućane ili im uzrokovati tjeskobu. Primjerice, slika koja inače stoji na komodi odjednom se može naći na krevetu, svijećnjak sa stola na podu i slično.

5. Slučajne sjene Horor filmovi često uzimaju ovaj motiv, no on je jedan od najčešćih simptoma koje prijavljuju ljudi tvrdeći da imaju posla s duhovima - riječ je o neobjašnjivim siluetama na zidovima koje najčešće poprimaju ljudski oblik te potom nestaju. Može biti riječ o obrisu glave, same lubanje, ljudskog profila ili pak cijelog tijela obično s uzdignutim rukama. 

6. Zastrašujući  natpisi i simboli Odlazite u kupaonicu novog stana ili kuće te na ogledalu ili pak zidu pronalazite rukom pisanu poruku "gubite se van", najčešće logično objašnjenje je da se netko poigrava s vama. No, ako to nije slučaj, a poruka netragom nestaje sama od sebe, to je svakako razlog za zabrinutost zbog koje će mnogi pomisliti na neprijateljski nastrojenog duha čiji teritorij ugrožavate. 

7. Neobično ponašanje životinja Rašireno je vjerovanje kako životinje imaju znatno bolji instinkt od ljudi, jer im on često spašava život. Jednako tako, vjeruje se kako kućni ljubimci mogu prvi primijetiti neobične, paranormalne pojave u domu, a na to će ukazati svojim neobičnim ponašanje - bezrazložnim skrivanjem, bježanjem, cviležom i agresivnim ponašanjem u situacijama u kojima to nije tipično za njih, a uzrok nije u njima samima, poput bolesti.

8. Izmišljeni drugovi Ako vaši najmlađi ukućani prolaze fazu izmišljenih prijatelja, to nije ništa neobično te se smatra fazom normalnog odrastanja. No, traje li to dulje vrijeme i dijete izgleda prestrašeno tom pojavom, ima noćne more i slično - tada to može biti znak prisutnosti duha koji cilja dijete kao "laganu metu". 

9. Osjet dodira Stručnjaci tvrde da kod onih ljudi koji osjećaju dodire na svojoj koži, trnce i slične pojave, postoji rizik od susretanja s agresivnijim oblikom paranormalnih pojava koji ipak ne mogu nauditi čovjeku, no mogu na taj način naznačiti svoju prisutnost. Kod onih žešćih opsjedanja, mogu se javiti i neobjašnjivi tragovi takvih dodira, poput ogrebotina, ugriza, opeklina i sličnog. 

10. Hladna mjesta Ovo tzv. stručnjaci za paranormalno prvo istražuju u navodno ukletim domovima, mjereći temperaturu svih prostorija i dijelova stana. Na mjestima gdje se javljaju duhovi u pravilu je znatno hladnije i vjetrovitije, što objašnjava osjećaj jeze kod prisutnosti duha. Temperatura na njima je navodno i preko 10 Celzijusa niža nego negdje drugdje, zbog čega se može primijetiti i maglica ljudskog daha.

Nevjerojatna priča

1705. godine Mardžori Mekol iz Irske umrla je od posledica infekcije i visoke temperature i brže bolje je bila sahranjena da bi se sprečilo širenje bolesti.

Ženu su stavili u mrtvački sanduk sa skupim prstenom, koji suprug nije mogao da joj skine sa ruke zbog otoka. To je njen grob učinilo privlačnim za lopove koji pljačkaju sahranjena tela.

Iste večeri, dok je zemlja još bila rastresita, lopovi su iskopali grob i izvadili mrtvački sanduk. Budući da nisu mogli da skinu prsten zbog otečene ruke, odlučili su da joj odseku prst.

Čim se pojavila krv iz posečenog prsta, Mardžori se probudila iz kome u koju je pala tokom dana, sela u kovčeg i vrisnula.

Sudbina lopova ostala je nepoznata, neke legende kažu da su pali mrtvi, druge da su pobegli ne osvrćući se.

Mardžori je uspela da izađe iz mrtvačkog sanduka i otišla je kući.

Džon Mekol, Mardžorin suprug bio je kući sa decom kada je začuo kucanje na vratima. Čovek je rekao deci: "Da je vaša majka još živa, zakleo bih se da je to njeno kucanje".

Otključavši vrata, video je Mardžori u pogrebnoj odeći, s krvlju koja joj je curila iz ruke i srušio se na mestu mrtav.

Sahranjen je u sanduku u kome je bila njegova supruga.

Mardžori je živela još mnogo godina, ponovo se udala i imala još dece. Kada je napokon umrla, bila je sahranjena na istom groblju Šankil, u Irskoj.

Njen nadgrobni spomenik je sačuvan, a na kamenu piše: "Živela jednom, sahranjena dva puta".