Prica o zelenim cizmama

Priča o zelenim čizmama: On je najpoznatija žrtva Everesta

Ljudsko tijelo nije stvoreno da se nosi s uvjetima kakvi se mogu pronaći na najvišoj planini svijeta, Mount Everestu. Osim vjerojatnosti smrti od pothlađivanja i nedostatka kisika, drastična promjena u nadmorskoj visini može uzrokovati srčani i moždani udar, poremećaj u radu bubrega i oticanje mozga. U planinskoj Zoni smrti  - iznad 7900 metara, razina kisika je toliko nisam da se tijelo i mozak počinju "gasiti". Sa samo trećinom od standardne količine kisika na normalnoj visini, planinari se suočavaju s izglednom mogućnosti delirija. Kad je australski alpinist Lincoln Hall 2006. godine čudesno spašen iz zone smrti, njegovi spasitelji našli su ga kako skida odjeću na temperaturi ispod nule i nekoherentno razgovara sam sa sobom, vjerujući kako se nalazi na čamcu.

Hall je bio jedan od rijetkih sretnika koji se uspio izvući iz smrtnog stiska planine, piše ATI. Od 1924. godine (kada su avanturisti napravili prvi dokumentirani pokušaj dosezanja vrha) do 2015. godine, 283 ljudi umrlo je u pokušaju osvajanja Mount Everesta. Većina njih, odnosno njihovih tijela, i dalje je tamo. Kako ih se na vrh uspješno uspelo njih 4800, ispada da na svakih 16 koji se domognu Mount Everesta, dođe jedan koji smrtno strada. 2014. godine bilo je 17 poginulih, godinu poslije 19 poginulih, redom pod lavinama.

Jedno od tih tijela pokraj kojeg planinari moraju proći je tzv. Zelene čizme, jedna od osam osoba umrlih na planinu tijekom snježne mećave 1996. godine. Leš, koji je dobio ime po neonskim zelenim planinarskim čizmama koje nosi, leži uvijen u vapnenačku špilju na putu sjeveroistočnog grebena Mount Everesta. Svi koji prođu prisiljeni su prelaziti preko njegovih nogu, koje snažno podsjećaju da je put vrlo opasan unatoč blizini vrha. Vjeruje se kako su Zelene čizme zapravo Tsewang Paljor, član penjačkog tima od četvero ljudi iz Indije, koji su pokušali doći do vrha u svibnju 1996. godine. 28-godišnji Paljor bio je časnik indo-tibetanske pogranične policije koji je odrastao u selu Sakti, koje leži u podnožju Himalaje. Oduševio se kad je izabran da bude dio ekskluzivnog tima koji se nadao da će biti prvi Indijci koji će do vrha Everesta stići sa sjeverne strane.

Tim je krenuo vidno uzbuđen,  ne shvaćajući da ih većina nikada neće napustiti planinu. Unatoč fizičkoj snazi ​​i entuzijazmu, Tsewang Paljor i njegovi kolege bili su potpuno nespremni za opasnosti s kojima će se suočiti na planini, piše ATI. Harbhajan Singh, jedini preživjeli iz ekspedicije, prisjetio se kako je bio prisiljen odustati od uspona zbog neprestanog pogoršanja vremena. Iako je pokušao signalizirati ostalima da se vrate u relativnu sigurnost logora, nastavili su bez njega, prožeti groznicom blizine vrha. Tsewang Paljor i njegovo dvoje kolega doista su stigli do vrha, ali dok su se spustili, bili su uhvaćeni u smrtonosnu mećavu. Nakon toga više nisu viđeni, sve dok prvi penjači koji su tražili zaklon u vapnenačkoj spilji nisu naišli na Zelene čizme, zauvijek smrznute u pokušaju da se jedan muškarac bezuspješno zaštiti od oluje.

"Mislim da svi znaju priče o zelenim čizmama. Otprilike 80 posto penjača odmara se u istom skloništu gdje leže zelene čizme i teško je ne zamijetiti tijelo koje leži kraj vas", ispričao je Noel Hanna. A priča o Paljorovoj smrti prepuna je kontroverzi. Još uvijek nije u potpunosti razriješeno pitanje jesu li Paljor i dvojica kolega Tsewang SManla i Dorje Morup poginuli zato što su ostali penjači ignorirali pozive u pomoć, a sve kako bi što prije došli do vrha. Događaje s tog sudbonosnog uspona 1996. godine ovjekovječio je pisac Jon Krauker, a nedavno je prikazivan i film Everest o tragediji koja je uzela 8 života.

O samom događaju zna se gotovo sve, oluja je smanjila vidljivost, jedna skupina penjača se odvojila, zalutala i umrla. Napisano je nekoliko knjiga iz perspektive preživjelih, snimljen je ranije spomenuti film, ali o Paljoru se ne zna praktički ništa. Upravo zbog toga se BBC odlučio posjetiti njegovo rodno mjesto duboko u planinama Nepala. Njegova majka Tashi Angmo prisjećala se kako je bila ponosna na sina kad je upao u Indo-tibetansku pograničnu stražu, elitnu jedinicu posebno obučenu za rad na ekstremnim visinama. Nizao se uspjeh za uspjehom, ali kad je odabran za posebno teški uspon na Everest, majci nije prenio tu informaciju. Ona je bila uvjerena da je to previše opasan pothvat, molila ga je da ne ide, ali Paljor je bio tvrdoglav. Uostalom, upravo je bio prošao sve zdravstvene preglede, bio je u naponu snage i ništa ga nije moglo zaustaviti. Osim samog Everesta.

Prebivalište Boga Shive

Kad je ruski liječnik pokušao razotkriti misterij prebivališta boga Šive

Doktor Ernst Muldashev, ruski oftalmolog sa sjedištem u Ufi, iznio je teoriju da je planina Kailash na Tibetu zapravo drevna umjetna piramida koja je okružena manjim piramidama i povezana je s piramidama u Gizi i Teotihuacanu.

Stojeći na 6718 metara nadmorske visine, planinu Kailash na Tibetu hindusi, budisti i jaini smatraju svetim. Hindusi vjeruju da bog Shiva, razarač zla, sjedi u vječnoj meditaciji na planini. Tibetanski budisti vjeruju da Buda Demchok, koji predstavlja vrhunsko blaženstvo, živi na planini.

Nijedan čovjek nije se uspio popeti na planinu Kailash. Mnogo je legendi da su ljudi umirali u pokušaju uspona na planinu. Kineske vlasti, znajući za vjersku osjetljivost ovog pitanja, službeno su zabranile alpinistima pokušaj uspona.

Rusi su, poput Indijanaca, već dugo fascinirani planinom. Nicholas Roerich napisao je o planini Kailash, a jedna od njegovih najpoznatijih slika prikazuje put do planine.

Postoji nekoliko legendi o ruskim penjača na 19 -og i početkom 20 og stoljeća pokušavaju se uspeti na planinu i misteriozno nestaju. Jednom mi je sibirski planinar rekao za skupinu penjača koji su se popeli izvan određene točke i iznenada ostarili za nekoliko desetljeća. Prema njegovoj priči, umrli su od starosti godinu dana kasnije!

Roerich je vjerovao u postojanje mističnog kraljevstva zvanog Shambala u blizini planine Kailash. Neke hinduističke sekte nazivaju Shambalu Kapapom i vjeruju da tamo žive savršeni ljudi.

1999. ruski oftalmolog Ernst Muldashev  odlučio je otići u ekspediciju na Tibet kako bi pokušao otkriti tajne planine Kailash. Njegov tim sastojao se od stručnjaka za geologiju, fiziku i povijest.

Tim je upoznao nekoliko tibetanskih lama i proveo nekoliko mjeseci oko podnožja svete planine.

Umjetna piramida?

Muldashev tim došao je do zaključka da je planina Kailash zapravo masivna piramida koju je stvorio čovjek u davna vremena. Tvrdio je da je okružena mnogim manjim piramidama i da može biti središte svih paranormalnih aktivnosti.

"U noćnoj tišini često se u trbuhu planine čulo neobično dahtanje", napisao je Muldashev, autor knjige "Odakle dolazimo?", U akademskom radu. "Jedne noći smo i moji kolege i ja jasno čuli buku padajućeg kamena koji je nesumnjivo dopirao iz unutrašnjosti (planine)." Sugerirao je da su neka bića živjela unutar piramide.

"U tibetanskim tekstovima zapisano je da je Shambhala duhovna zemlja koja se nalazi na sjeverozapadu Kailaša", napisao je Mulsashev. “Teško mi je raspravljati o ovoj temi sa znanstvenog gledišta. Ali mogu sasvim pozitivno reći da je kompleks Kailash izravno povezan sa životom na Zemlji, a kad smo napravili shematsku kartu 'Grada bogova', koja se sastojala od piramida i kamenih zrcala, bili smo vrlo iznenađeni - shema je bila slična strukturi molekule DNA. "

Mohan Bhatt, sanskrtski učenjak sa sjedištem u Mumbaiju, kaže da Ramayana također naziva svetu planinu piramidom. U vedama koje dodaje dodaje se i referenca na planinu. "Drevni tekstovi govore o planini kao o kozmičkoj osi", kaže on.

Muldashev vjeruje da su piramide gradili drevni i napredni ljudi koji su znali za zakone suptilne energije. Napisao je da je planina najvažniji dio sustava drevnih monumentalnih građevina i da je izravno povezana s glavnim zemaljskim piramidama poput piramida u Gizi i Teotihuacanu.  

Je li ovo broj koji otkriva tajnu svemira?

(Ne)objašnjiv misterij: Je li ovo broj koji otkriva tajnu svemira?

Broj 137 pojavljuje se često i u Tori, koja se sastoji od 304.805 riječi. Okrenemo li taj broj i razlomimo ga na tri dijela dobit, ćemo brojeve 50, 84 i 03, čiji je zbroj 137...

Znate li šifru za otkrivanje svih tajne svemira? Neki fizičari, mistici i duhovni vođe vjeruju kako je riječ o brojci 137. Taj troznamenkasti broj velike moći učestalo se pojavljuje u svemu od poznatih studija fizičara do religijskih knjiga te izaziva velike umove na promišljanje.

Brojka 137 označava broj godina koje su prema pisanjima u Starom zavjetu doživjeli Abrahamov prvorođenac Jišmael, Jakovljev sin Levi i Amram – otac proroka Mojsija. U njihovo vrijeme to je bio prosječan životni vijek pojedinca.

Broj 137 pojavljuje se često i u Tori, koja se sastoji od 304.805 riječi. Okrenemo li taj broj i razlomimo ga na tri dijela, dobit ćemo brojeve 50, 84 i 03, čiji je zbroj 137.

U židovskom mističnom ezoteričnom učenju o Bogu i svijetu – kabali – broj 137 ima važnu ulogu. Odnosno, numerička vrijednost židovske riječi za kabalu je upravo broj 137.

Brojka 137 važna je i za teoriju kvantne elektrodinamike, točnije za konstantu fine strukture. Riječ je o temeljnoj fizikalnoj konstanti povezanoj s jačinom elektromagnetskog djelovanja koja ima isti iznos u svim sustavima mjernih jedinica, a iznosi oko 1/137.

Tijekom cijelog svojeg života brojem 137 bio je opsjednut i nobelovac Wolfang Pauli, jedan od pionira kvantne mehanike, koji je navodno preminuo i u bolničkoj sobi s tim brojem.

Prijateljevao je i sa slavnim psihoanalitičarem Carlom Jungom, koji je također bio fasciniran brojem, a o čemu je Arhur I. Miller napisao knjigu po imenu "137: Jung, Pauli and the Pursuit of a Scientific Obsession" (137: Jung, Pauli i potraga za znanstvenom opsesijom).

Brojka je važna i za Bohrov model atoma prema kojem se elektroni pojavljuju na određenim energijskim razinama. U periodnoj tablici elemenata prikazano je kako se svi dosad otkriveni elementi nalaze u sedam perioda, a prema Bohrovu modelu niti jedan nema redni broj veći od 137.

Tajanstvena Antarktika

Tajanstvena Antarktika

 Jedno je od najtajanstvenijih mjesta na našem planetu, jer su s njom povezane mnoge misterije, a "moćnici ovoga svijeta" ne žure ih otkriti. Međutim, ovdje na ledenom kontinentu povremeno lete predstavnici vlasti, vjerskih konfesija, političari, pa čak i show business. I svi oni očito ovdje lete da se ne bi upoznali sa životom pingvina. Nijedna zemlja na svijetu ne tvrdi da se nalazi na teritoriju Antarktika i tamo ima samo znanstvene stanice, ali istodobno ovaj kontinent snažno čuvaju vojska i specijalne službe, a nad Južnim polom proglašena je zona zabrane leta.

Kakve tajne skriva od nas? Posljednjih godina virtualni arheolozi otkrili su u oazama Antarktika odmrznute sve veći broj čudnih artefakata povezanih ili s aktivnostima vanzemaljaca, ili - drevnih visokorazvijenih  civilizacija. I, kako se ispostavilo, neke od artefakata ove civilizacije nacisti su otkrili istražujući južni kontinent davne 1938. godine.

Primjerice, ono što o toj njemačkoj ekspediciji piše Olga Greig u svojoj knjizi Tajna Antarktika ili ruska obavještajna služba na Južnom polu, temeljeno na prisjećanjima na Olafa von Weizsackera, zaposlenika Ahnenerbea, kojeg je prepričao von Kranz:: umjesto leda, golih stijena prekrivene oskudnim raslinjem. Hidrolozi potvrđuju: voda u moru je toplija nego što su ovdje navikli vidjeti; u isto vrijeme znanstvenici primjećuju da jaka struja ide ... s obale. Odmah je organizirana komunikacija s Reichom i zatraženo je slanje podmornica na podvodno istraživanje.

U planinama, pomnim pregledom područja otkriva se sustav špilja koje idu prema unutrašnjosti. Isto tako, ali uz pomoć zrakoplova, pažljivo se ispituje područje oko stanice Horst Wessel, gdje se također nalazi Bormann. On je taj koji upućuje pilote da pronađu čudne oaze, za koje već zna iz prethodnih ekspedicija Nijemaca. Jedna od oaza nalazi se u dubinama planina; čak se uspije i fotografirati. Ali! Kada se film razvio, ispostavilo se da je planinska dolina izgrađena od umjetnih konstrukcija, gdje se jasno vidjelo uzletište s kratkom pistom. Sve ostalo ispalo je kao panorama mrtvog grada! Što se jasno vidjelo tijekom sljedećih letova na dva "dornija" 14. listopada 1938. godine.

Sudionik leta Olaf Weizsäcker napomenuo je da je vidio zgrade koje su sačuvale otvore vrata i prozora, crne obeliske, pa čak i stepenasti hram poput astečkih piramida.

Kada su uspjeli spustiti avione i postaviti kamp točno u jednu od prostorija, svi su odmah s neviđenim entuzijazmom i zebnjom počeli istraživati ​​tajnoviti grad u oazi, koji je izvorno nosio ime Flughafen, tj. Zračna luka. Grad su široke ulice dijelile na pravokutne blokove obložene kamenim kućama, djelomično već oronule. Na trgu između zgrade, koju su znanstvenici uvjetno nazivali palačom, i ikonične stepenaste piramide, otkriven je dugački crni obelisk, prekriven slikama i natpisima. Sve je fotografirano.

Šetnja među ruševinama nastavljena je i sutradan. Ovdje se jedna od ulica ulijeva u otvor špilje čiji ulaz čuvaju dva kamena obeliska, također s crtežima i nerazumljivim natpisima. Unutar špilje, na zidovima se nalaze neobični crteži isprepletenih linija; na površini su čudne, čak rute, kao da se netko ovdje vozio. Predstoji blokada i to zaustavlja znatiželjnike. Svi s olakšanjem uzdišu, jednostavno se ne mogu riješiti osjećaja da ih cijelo vrijeme pomno prate! "

Dakle, na Antarktiku su bili artefakti drevne civilizacije, ali tko je tako pomno promatrao naciste kako pregledavaju ruševine drevnog grada? Kakva sila nastavlja naseljavati teritorij Antarktika, unatoč surovoj klimi, i nisu li to njezini zrakoplovi koje vojska i ufolozi često viđaju iznad Južnog pola? Mislim da ćemo s vremenom pronaći odgovore na ova pitanja, pogotovo jer je određeni broj upućenih već odgovorio na njih.