Naime u njegovom mjestu prije rata zivjela je neka malo cudna porodica. Kaze slabo su koga pozdravljali, a druzili se pogotovo. Supruga, suprug i troje djece, dva sina i kcer.
Suprug je radio, ona je bila domacica, naizgled jedna obična porodica,.
Djeca su uvijek bila uredna, cista.
Medjutim, nocu iz njihove kuce se mogla vidjeti neka cudna svjetlost. Cak su vidjali zenu kako kruzi oko kuce u ponoć i izgovara neke riječi.
Zbog tih stvari komsiluk ih je jos vise izbjegavao, nazivali su ih sektasima.
Pred sami rat odselili su se i prodali kucu. Nove komsije su bili divni ljudi. Bracni par sa jednom cerkicom. Vrijedni, drustveni.
Medjutim u ratu on pogine, nedugo poslije njegove smrti ona izvrši samoubistvo. Djevojcicu preuzima baka i kuca ostaje prazna.
I pored toga svega iz kuce se nocu vidjela cudna svjetlost.
Iza rata, opet nove komsije. Neki stariji bračni par. Djeca po svijetu. Oni prodali stan i kupili bas tu kuću. Dobre komsije.
Odjednom, oboli ona umre za par mjeseci, on ostaje sam. Cesto su ga mogli vidjeti kako nocu nesto obilazi oko kuce.
Ujutro se pozalio komšiji, kaze ne moze da spava kao da neko hoda po dvorištu. Par mjeseci poslije njene smrti nadjose ga objesenog u podrumu.
Djeca su raspisala oglas za prodaju, ali niko je još uvijek nije kupio. Mjestani tvrde da jos uvijek mogu vidjeti tu čudnu svjetlost iako je prazna.
