Ukleti dijamant

MISTERIOZNI DIJAMANT HOUP....SKUPOCIJENI DRAGULJ KOJI DONOSI SMRT !

Zahvaljujuci svojoj neobicnoj modro plavoj boji i težini od 45.52 karata, legendarni dijamant Houp, jedinstven je primjerak u svijetu. Osim ljepotom, ovaj dragulj vec vijekovima plijeni pažnju svojom fascinantnom istorijom i vjerovanjem da donosi nesrecu svakome ko ga nosi,pa cak i onome ko ga samo dotakne. Zato mnogi kažu da bi Houpeovom dijamantu, bolje pristajalo ime "dijamant smrti" !!! Vjeruje se da potice iz Golconda iz Indije, a sa svojih 112.5 karata, koliko je u pocetku težio, smatra se je jednim od najvecih i najvrijednijih ikad pronadenih dragulja u svijetu.Prema legendi, dijamant je ukraden sa statue hinduske boginje Site, supruge boga Rame, na kojoj je predstavljao oko i od tada je proklet svako ko dode u direktni dodir s njim.

POHLEPNI SVEŠTENIK

Ukradeno "oko", lopov (sveštenik iz hrama) je prodao francuskom trgovcu Jeanu Baptisteu Tavernieru i ubrzo potom za svoje zlodjelo biva kažnjen svirepom smrcu.Sveštenik je bio, navodno, prvi u nizu onih koji us stradali, jer su htjeli posjedovati nešto što im ne pripada.Godine, 1668. plavi dijamant, kao i još 14 vecih i nekoliko manjih primjeraka dragog kamenja, Tavernier je prodao francuskom kralju Louisu XIV. Nije dugo vremena trebalo da i ovaj trgovac na vlastitoj koži osjeti "prokletstvo dijamanta". Sretan što je uspio "dobro naplatiti" dragulje iz Indije, ponovo se uputio u ovu zemlju, ne sluteci da ga tamo ceka smrt. Dok se njegov mali karavan kroz džunglu polako kretao prema odredištu,napali su ga divlji psi. Tevernierov život je okoncan celjustima ovih izglednjelih zvijeri. Za to vrijeme kralj Louis XIV je svoj dijamant dao izbrusiti u obliku srca koje je težilo 67 karata i nazvao ga je "Plavi dijamant kraljevske krune" ili "Francusko plavetnilo". Nakon toga, "prokletstvo" je još jednom pokazalo svoje lice,kralj je u kratkom periodu ostao bez sina, brata, unuka i unukove žene. Kralj Louis XVI i Maria Antoinette, osobe cije jjevratove takoder krasila ogrlica sa ukletim dijamantom,izgubili su živote 1793. godine, pod giljotinom.

NOVI IDENTITET

Nakon njihovog smaknuca, plavi dijamant je ukraden i o njemu se dugo vremena ništa nije znalo. Postoje zapisi da je dospio u ruke holandskog rezbara dijamanata Wilhema Falsa koji ga je izbrusio na velicinu od 45.52 karata, kako bi sakrio njegov identitet i porijeklo. Ljepota i sjaj modrog dijamanta opcinili su i Falsovog sina Hendricka, pa ga je ovaj na kraju ukrao od oca. Wilhem nije mogao prežaliti gubitak i "umro je od tuge", da bi Hendrick potom, osjetivši krivicu zbog oceve smrti, pocinio samoubistvo. Dijamantu se ponovo gubi svaki trag.Godine, 1830. u Londonu se pojavio predivan, tamnomodri, ovalni dijamant. Strucnjaci su se složili da je to po svim karakteristikama dugo traženo "Francusko plavetnilo".Njegov novi vlasnik, nakon kralja Georga IV koji je umro u siromaštvu, postao je bogati engleski bankar Henry Philip Hope, po kome je dijamant dobio svoje današnje ime - nada.Nažalost, novo ime nije uništilo prokletstvo i lord Franci Hope, bankarov rodak koji je naslijedio dijamant, slucajno je pogoden u ulicnoj pucnjavi. Posljedica ranjavanja biola je amputacija noge. No, to nije sve - lord Franci je ubrzo izgubio svoje bogatstvo i 1902.godine, prodaje dragulj kako bi preživio

CARTIEROV KAMEN

Nakon toga Houp je promijenio još mnogo vlasnika (i svima je donio nesrecu) da bi 1912. godine, dospio u ruke pariškog draguljara Pierra Cartiera. Prve osobe kojima je ponudio skupocijenu robu, bili su americki bogataški par Evelyn Walsh McLean i njen suprug Ned McLean,ciji je otac bio vlasnik novina "The Washington Post". Oni su bili vjerne Cartierove mušterije. Samo nekoliko dana ranije, za 120.000 dolara, u istoj radnji kupili su još jedan poznati dijamant - Zvijezdu istoka.Cim im je Cartier javio da ima još jedan zanimljiv kamen za njih, požurili su ga vidjeti.Dijamant im se veoma dopao, Evelyn nije smetala ni njegova zlokobna istorija - smatrala je da ono što drugima donosi nesrecu, njoj ce donijeti suprotno od toga. Ali, imali su malu zamjerku, okvir dijamanta je bio "suviše ružan za njihov profinjeni ukus".S obzirom na legendu, Cartier je bio svjestan da ce mu biti teško pronaci nove mušterije.Bacio se na posao i Houp je ubrzo postao privjesak optocen sitnim dijamantima, na lancicu nacinjenom takoder od dijamanata. Evelyn je bila oduševljena ! Kupila ga je za 184.000 dolara pod uslovom "da ce ga ukoliko se tokom sledecih šest mjeseci u njenoj porodici desi smrtni slucaj, vratiti draguljaru i zamijeniti nakitom u istoj vrijednosti".

POCETAK  TRAGEDIJE

Ipak, ni ovoj, naizgled modernoj dami, nije nedostajalo praznovjerja - odnijela je dijamant svešteniku na blagoslov. Ono što se dogodilo tog dana, Evelyn, na žalost,nije shvatila kao upozorenje."Bio je lijep, suncan dan kada smo krenuli prema crkvi. Vozili smo se deset minuta i odjednom je nebo postalo crno od oblaka. Ušli smo u crkvu, sveštenik je blagoslovio dijamant nakon cega je munja pogodila drvo s druge strane ulice, koje se potom uz tresak srušilo. Moja sluškinja se istog trena onesvijestila. Mislila je da nas stiže Božija kazna. Kada smo nakon nekog vremena izašle vani, sunce je sijalo kao da se ništa nije desilo", pricala je kasnije Evelyn.Uprkos blagoslovu, Evelyn je pratila nesreca. Prvo je umrla njena svekrva, a zatim i otac.Njen najstariji sin, nakon cijeg rodenja je kupljen Houp, poginuo je u automobilskoj nesreci u desetoj godini života. Ned, skrhan tugom za izgubljenim djetetom, poceo se opijati da bi se na kraju ovaj bracni par razveo. Evilyna kcerka je umrla u 25. godini od prevelikedoze tableta za spavanje. Godinu dana kasnije (1946) od upale pluca umire i Evelyn.

NESRETNI POŠTAR

Dvije godine kasnije, porodica McLena je ovaj dragulj zajedno sa ostalim nakitom prodala draguljaru Harryu Winstonu da bi platila poreze. Winston je nakon osam godina odlucio dijamant Houp pokloniti muzeju Smithsonian. Poslao ga je poštom, kao što uvijek šalje dragulje. Jamess Todd, poštar koji je dijamant donio u muzej, ubrzo nakon isporuke je slomio nogu prelazeci prugu, potom izgubio i ženu, te doživio saobracajnu nesrecu. Tom prilikom ispao je iz auta i povrijedio se, dok se njegov pas ugušio vlastitom ogrlicom. Dijamant Houp i danas je dio vrijedne postavke muzeja u Washingtonu, uprkos cinjenici da su u ovu instituciju pristigla brojna protestna pisma - mnogi misle da ce ovaj dijamant donijeti nesrecu americkom narodu, koji je sada njegov vlasnik.

Ukleti bunar

BUNAR KOJI SVE PRETVARA U KAMEN!

Na obali rijeke Nid, kraj Nersboroa u Engleskoj, nalazi se ukleti bunar, čija voda sve što upadne u nju pretvara u kamen. Mještani vijekovima vjeruju da je bunar uklet i kažu da se to vidi i po zidu koji ga okružuje, jer izgleda kao velika lobanja.

A radoznali avanturisti često u bunaru ostavljaju razne predmete – bicikle, lance, medvjediće  koji se stvarno okamenjuju. Najstariji zapis o bunaru je iz 1538, kada se vjerovalo da je voda iz bunara ljekovita.

Lokalna legenda kaže da je u pećini bunara rođena Ursula Sauthejl, poznatija kao Majka Šipton, kćerka lokalne prostitutke. Djevojka je bila toliko ružna da se vjerovalo da joj je otac sam đavo. Kasnije se pričalo da je imala natprirodne moći i da je proricala budućnost. Navodno je predvidjela poraz španske armade 1588, veliki požar u Londonu 1666. godine i pronalazak telefona.

Bunar je tek u 17. vijeku postao turistička atrakcija. Ipak, moderna nauka je zaključila da se u vodi nalazi visoka koncentracija minerala koji stvaraju ogrtač oko predmeta. Takođe, voda je zabranjena za piće zbog prevelike količine kalcita.

Kraken(najveca lignja na svijetu)

Kraken 

Kraken je morsko čudovište iz legendi. Tvrdi se da se pojavljivalo na severu, kod Irske i drugih zemalja na severu. To je ponekad bila kolosalna lignja, a ponekad je to bila ogromna hobotnica. Kraken je bio dug (sa kracima) od 23 metra do 63 metara. Nalazio se u dubokim vodama noću, a danju je ponekad odlazio na površinu. Moreplovci su ga se plašili jer je Kraken, prema

legendi, potapao brodove.

Kraken se pojavljivao u skoro svim ostalim primorskim kulturama. Na Karibima se nazivao se Lusca. Lusca je ponekad bila opisana kao zmaj sa mnogo glava. Rimljanii su ga nazivali Polip. Čak je i Rimski istoričar Plinije, koji je najubedljivije opisaopropast Pompeje, napisao je otprilike ovo: „Nijedna životinja u vodi ne smrdi tako strašno i ne ubija čoveka na okrutniji način od polipa. Ako napadne brodolomnike ili ronioce, priljubi se čvrsto uz njih svojim brojnim sisaljkama i vuče ih u dubinu.“

Najveća poznata lignja je bila duga 18 metara, a neki kažu da je bila duga 22 metara, imala je prečnik sisaljki 20 centimetara. Na koži ulovljenih kitova pronađeni su ožiljci sisaljki koje su imale pola metra u prečniku što govori o lignjama dugim i do 48 metara.