Misteriozni krugovi smrti

Misteriozni fenomen: “Krugovi smrti” kojima se Afrikanci boje približiti.

Izvanzemaljci, radijacija, energetska polja i termiti neke su od teorija nastanka neobičnog afričkog fenomena… 

Neobični vilinski krugovi u Namibiji zbunjuju naučnike još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća. 

Pravilne okrugle tvorevine u travi koje se prostiru na potezu od otprilike dva kilometra misteriozno se pojavljuju i nestaju. Životni vijek im je otprilike od dvadeset do sedamdeset godina, a zaokružiti se mogu i do 15 metara promjera.

Vilinski krugovi su vječna inspiracija teoretičara zavjere koji su za nastanak tog afričkog fenomena optužili vanzemaljce i dovodili ih u vezu s letećim tanjirima. 

Svjetski stručnjaci su za to vrijeme neumorno tražili uzrok hirovitim oblicima. 

Neki su smatrali kako se radi o tragovima meteora, drugi su pak istraživali povezanost s energetskim i magnetskim poljima, bakterijama, gljivicama, čak i radijacijom. 

Norbert Juergens sa Univerziteta u Hamburgu objavio je studiju u kojoj navodi kako je namibijski fenomen rezultat dobrog apetita termita što se  hrane travom oblikujući pritom okoliš. 

Istraživanje je palo u vodu nakon što se ustanovilo kako su termiti dolazili do već postojećih krugova te da najvjerovatnije nemaju uticaja na njihov nastanak. Norbertovoj tezi nije išlo u korist niti ponašanje termita koji pak nemaju sposobnost oblikovanja tako pravilnih krugova. 

Najizglednije je kako trava raste na specifičan način zbog manjka vode na suhom namibijskom tlu – baš kao što u mladim šumama vegetacija raste zbijeno da bi se s godinama raštrkala i tako omogućila drveću više prostora i hrane. 

Biljke koje se na takav način brinu za vodu i resurse postoje i na drugim dijelovima svijeta, samo što rezultati nisu toliko dramatični. Bez obzira na nauku, lokalno stanovništvo taj neobičan kraj izbjegava u širokom luku. 

Domoroci smatraju da je za „krugove smrti“ kriv zmaj koji živi pod zemljom, a njegov vatreni dah oblikuje namibijsko tlo. Prema drugoj legendi, krugovi u travi su zapravo otisci bogova. 

Misterij namibijskih krugova ostaje neriješen, no naučnici se nadaju da će baratati s više podataka nakon što pomno istraže sastav tla i količinu vode. Do tada mogu samo nagađati… 

Indigo djeca

Indigo djeca - glasnici s neba

Pojam "indigo djeca" se sve više koristi u svijetu, a označava posebnu vrstu djece koja su na ovaj svijet došla s ciljem da pomognu duhovni rast čovječanstva i nauče nas živjeti u većoj harmoniji i miru. Mnogi ih opisuju kao duhovna bića koja su se u naše doba došla masovno utjeloviti kako bi ubrzali i potpomogli cjelokupnu preobrazbu čovječanstva prema višim razinama svijesti.

Vidovnjaci tvrde da ih možemo prepoznati po osobitoj boji njihove aure koja je boje indiga ili ljubičasto tamnoplava. Indigo boja simbolizira čeonu čakru, ili takozvano treće oko, energetski centar odgovoran za intuiciju i psihičke sposobnosti. 

Indigo djeca su i dobila ovo ime zbog pretpostavke da je kod njih ovaj centar potpuno otvoren. Nekada su ih zvali i «električno plavima» ili «kobaltnima» zbog različitih nijansi visoko-frekventnih zračenja njihovih aura. 

Indijanci su također prepoznavali posebnu vrstu djece te su ih nazivali Djecom Sunca, drugi autori koriste naziv Milenijska djeca, Djeca novog sna itd. U literaturi pronalazimo čitav niz različitih termina , ali ovdje ćemo zadržati naziv indigo djeca zbog njegove opće prihvaćenosti i simbolizma.

Riječ je o djeci koja već od najranijeg doba pokazuju izuzetnu mudrost i cjelovitost, često se sjećaju svojih prošlih života, odlikuju se jakim moralnim shvaćanjima, ljubavi prema životu i zajedništvu svih živih vrsta te imaju snažan osjećaj ljubavi prema prirodi i planeti Zemlji . 

Često su u kontaktu s duhovnim i eteričnim svjetovima, te razgovaraju sa životinjama i drvećem.

Tajna Bucegi planina

TAJNA BUCEGI PLANINA

Vanzemaljska baza i hologramska knjižnica

.

Ljeta 2003. godine, u dotad neistraženom dijelu Bucegi planina, duboko u kori Zemlje pronađeno je nešto nevjerovatno.

Tim iz Zero Department-a (tajni ogranak rumunjske obavještajne službe – SRI) otkrio je sklop tunela očito izbušenih nepoznatom tehnologijom. Otkriće koje bi moglo u potpunosti izmjeniti ljudsku povijest i sudbinu čovječanstva.

.

Postoje 4 glavna tunela i udaljeni sporedni tuneli koji vode duboko ispod podzemnih prostorija. Jedan vodi do prostorije s nizom ogromnih kamenih stolova poredanih duž zidova s ​​obje strane. Stolovi su bili visoki oko 2 metra, bića koja su za njima sjedila morala su biti visoka najmanje 5 metara.

Površina stolova je imala fino urezane reljefe, različite oznake nepoznatog pisma sličnog klinastom pismu. Simboli nisu bili naslikani, ali su zračili fluorescentnom rasvjetom u različitim bojama, pri čemu je svaki stol imao svoju boju.

Na nekim stolovima je bilo različitih objekata, koji su izgledali kao tehnički alati. Iz nekih od njih, prozirne bijele žice su se pružale do poda i ulazile u sjajne kutije koje su bile postavljene direktno na pod.

Bližim istraživanjem, utvrđeno je da su kabeli ekstremno fleksibilni i laki. Kad god bi se netko približio stolovima, automatski bi se aktivirala hologramska projekcija na kojoj su bili označeni aspekti određenog znanstvenog polja. Trodimenzionalne slike su bile savršene i bile su visoke skoro 2,5 metara.

Projekcije su tekle same od sebe, a bile su i interaktivne, mijenjajući se ovisno o dodirnutih simbola..

Zidovi u Velikoj galeriji su se činili kao da su od nekog sintetičkog materijala, ali su pod kožom djelovali organski kao da je živo. Bili su kao gusto ulje, a njihov je odraz bio zelen i plav.

Kasniji testovi su otkrili da je materijal pomalo grub, ali da se ne može ogrebati niti saviti. Podnio je bilo kakav pokušaj lomljenja ili rezanja. Znanstvenici su kasnije pokušali zapaliti materijal, ali je plamen misteriozno apsorbiran u zidove.

Američki  znanstvenici koji su također istraživali tunele su se složili da je materijal misteriozna kombinacija organske i anorganske tvari, čak su pokušali zapaliti materijal, ali je plamen misteriozno apsorbiran u zidove.

 Iz te prostorije se može doći u "biblioteku". Ne biblioteka kakvu mi zamišljamo već holografska prostorija, u kojoj su vidjeli svu našu povijest a koju možete vizualno pogledati.

Do nje je prostorija gdje se može vidjeti holografske eksperimente sa DNK, u realnom vremenu. Sve sobe, iako bez vidljivog izvora, su bile "pokrenute" i osvjetljene. Velika galerija je bila potpuno osvijetljena. 

. 

Tunel koji vodi iz Velike dvorane nakon 84 metra,  skreće udesno. Na tu se moglo vidjeti plavo svjetlo, koje je predstavljalo odraz zaštitnog štita energije. 

.

Tunel za koji se smatra da je glavni navodno vodi iz "biblioteke" prema "Unutrašnjoj Zemlji", međutim zaštićen je golemim vratima koja isijavaju nepoznatom plavičastom energijom. Tri člana prvog specijalnog tima su pokušala dotaknuti vrata i trenutačno su umrli od zatajenja srca.

Bilo kakav predmet, bilo kamen, plastika, metal ili drvo, bačen na prepreku, istog trenutka se pretvarao u prašinu. 

.

Prijetnja SAD i Crkve

Iako je Rumunjska prvotno planirala objaviti otkriće Kada je američka diplomacija obaviještena o tome da će Rumunjska objaviti otkrića, sve se pretvorilo u kaos. Predsjednik je pozvan na direktan telefonski razgovor s Bijelom kućom.

Za par sati, SAD su blokirale sve financijske transakcije s Rumunjskom i pristup svim drugim financijskim institucijama. Rumunjska je bila spremna proglasiti “izvanrednu situaciju”.

Pregovori između dužnosnika SAD i rumunjskog ministarstva za izvanredne situacije u Bukureštu. Glavni razlog koji su navele SAD bio je sprječavanje panike u svijetu, ali nisu napomenuli da je trenutno stanje globalnog kaosa direktan rezultat namjerne obmane i manipulacije od strane masona i drugih tajnih društava.

Čak se i Vatikan umiješao, a papa je rekao da je ovo veliki korak za čovječanstvo i da je potrebno da se pričeka.

Papa je obećao da će osigurati Rumunjskoj određene dokumente iz drevnih papinskih arhiva koji su od velike važnosti za Rumunjsku.

Nakon 24 sata pregovaranja, konačno je postignut dogovor između Rumunjske i SAD. Rumunjska je odgodila objavljivanje, koje će biti izvedeno postupno. 

.

Navodno postoje 4 ovakve baze a jedna je navodno u Iraku zbog koje je SAD i pokrenuo rat koji je farsa kako bi zapravo kontrolirala baza.

.

Jesu li baze ulaz u središte Zemlje? Jeli se možda ispod naših nogu nalazi još uvijek neotkrivena kolonija? Da li je to dokaz vanzemaljske posjete ili možda naša vlastita vrsta u nekim prijašnjim reinkarnacijama?

Kako bilo valjda će se istina jednom otkriti.

.

Najveći misterij

Najveći svjetski misterij postao još zagonetniji: Novo otkriće o Stonehengeu

Arheolozi i geolozi proveli su nekoliko stoljeća raspravljajući o podrijetlu materijala koji su korišteni za izgradnju Stonehengea, ali argument se konačno može raspraviti zahvaljujući novoj studiji u časopisu Science Advances.

Koristeći niz kemijskih analiza, autori studije pružaju prilično uvjerljive dokaze da goleme gromade građevine potječu iz mjesta zvanog West Woods, nekih 25 kilometara od samog spomenika.

Kultni Stonehenge

Kultna neolitska znamenitost, Stonehenge nalazi se u sadašnjem okrugu Wiltshire u Ujedinjenom Kraljevstvu i sadrži kamenje različitih vrsta i veličina. Primarna arhitektura spomenika sastoji se od golemih silkretnih megalita, poznatih kao sarseni, dok se niz manjih kamenja, zvanih bluestones, također nalazi po cijelom mjestu.

Izvori Stonehengea

Prijašnja istraživanja pratila su puno kamenja do njihovih različitih točaka podrijetla, a neke su graditelji Stonehengea prenijeli više od 200 kilometara s lokacija u Walesu.

Izvor sarsena, međutim, do sada je izmicao znanstvenicima, s puno nagađanja, ali malo stvarnih dokaza o podrijetlu ovih kolosalnih gromada. Kako bi konačno riješili misterij, istraživači su upotrijebili tehniku ​​zvanu prijenosna rendgenska fluorescentna spektrometrija za analizu kemijskog sastava preostalih sarsena, prije nego što su ih međusobno usporedili kako bi odredili njihov stupanj kemijske varijabilnosti.

Smatra se da je spomenik izvorno sadržavao oko 80 sarsena, iako su samo 52 ostala na tom mjestu danas.

Od 52 sarsena, za 50 je utvrđeno da su svi došli s istog mjesta. Kako bi odredili ovu zajedničku točku podrijetla, autori studije usporedili su geokemijski potpis jednog od ovih kamenja s onima drugih sarsena iz cijelog Ujedinjenog Kraljevstva. Tako su uspjeli identificirati West Woods, koji se nalazi sjeverno od Stonehengea kao izvor masivnog kamenja.

Novo otkriće

Iako pomaže u rješavanju jedne od glavnih misterija oko Stonehengea, ovo otkriće također postavlja neka fascinantna nova pitanja. Na primjer, za dva sarsena uključena u ovu analizu – poznata kao Stone 26 i Stone 160, otkriveno je da dolaze s druge, neidentificirane točke podrijetla, a autori studije to ne mogu objasniti.

S druge strane, rezultati ove studije barem potvrđuju da je ostalih 50 sarsena vjerojatno dovezeno na lokaciju u isto vrijeme, što sugerira da su bili sastavljeni tijekom jedne faze izgradnje. Ovo diskreditira prethodnu teoriju koja je tvrdila da je jedan od ovih sarsena, poznat kao Heel Stone, bio nabavljen iz obližnjeg mjesta i podignut prvi, a da su ostali doneseni iz daleka kasnije.

Unatoč najnovijim otkrićima o povijesti Stonehengea, znanstvenici još uvijek ne mogu potvrditi tko je izgradio drevni spomenik i kojoj je svrsi služio, piše Iflscience.

Iluzija

Ogledala mogu izazvati halucinacije...

Ako dovoljno dugo gledate u ogledalo,počinje se stvarati iluzija...senke se pomeraju...komešaju i oživljavaju.

Ovaj fenomen poznat je kao Psychomanteum a potiče iz antičke Grčke kada su ljudi u sumrak posmatrali površinu vode da bi komunicirali sa dušama preminulih...

Ipak,desi se nekad da vidimo nešto za šta nemamo objašnjenja. Da li su svaki put u pitanju iluzije?

Mislim da nisu...

The ghost

Please enlarge to see both pictures…. Head doorman Reece Hugill of Manhattan’s Pub in Stockton, Teesside, UK, was exploring the pub after a team of paranormal investigators had just taken a tour of the building.

Reece, a self-confessed sceptic, decided to take a random photo and was shocked to see what looks like a ghostly image of young boy in the picture.

Reece said. “Manhattan’s is said to be Stockton’s most haunted building,

“People have said there has been over 100 recorded deaths here. Others, like old owners and staff, have said they have heard voices and seen things move.

“I was showing a new member of security staff around the building, and I told him we had some mediums/paranormal investigators come and check the place out a few days prior.

“We went all the way to the top floor – each floor got creepier and creepier. The other two also started to say it was very cold, which I shrugged off because the windows were old and cracked.”

He added “Everybody has said it’s a little boy which is strange because the investigators mentioned a young trapped spirit named Joshua

Ghost

BEATLE GEORGE HARRISON SAW A GHOST.

Early in 1970, George purchased the dilapidated Friar Park in Henley on Thames, saving it from demolition.

Recently the home of a school run by nuns, the massive mansion was a restoration nightmare.

It had once been grand, replete with stunning gardens, but had gone to rack and ruin.

The 120 room mansion had been the mastermind of Victorian eccentric and lawyer, Sir Frank Crisp (1843 – 1919), who built it in 1890.

The neo-Baroque building boasted lots of scantily clad friar sculptures in the garden, an underground cave system, a recreation of the Matterhorn and stepping stones just under the pond to give the impression of someone walking on water.

The public were allowed in the gardens, and Crisp would enjoy leaping out on unsuspecting visitors walking round the grounds.

Sir Frank became something of an inspiration to George Harrison, who put in a lot of graft restoring the grounds and mansion to their former glory, and restoring the dignity to the unfortunate friar statues who had their ‘anatomy’ chopped or cemented over by the affronted nuns.

Around the grounds, George rather enjoyed the quips and sayings Sir Frank had carved.

Quite a few found their ways into Harrison’s music, and Sir Frank even was the subject of a song on Harrison’s post Beatle’s LP All Things Must Pass (the cover art of which was photographed in Friar Park’s gardens).

However, Sir Frank seems to have impinged on Harrison’s tenure in Friar Park in a supernatural way.

There already was local legend that Sir Frank’s ghost walked his former home. For George and his associates living there, it was more of a reality.

Chris O’Dell, a tour manager and general assistant, who had worked for The Beatles at Apple, lived at Friar Park and worked for George and his first wife Pattie Boyd.

In her memoirs Miss O’Dell: Hard Days and Long Nights with The Beatles, The Stones, Bob Dylan and Eric Clapton, O’Dell writes that she always felt Friar Park to have a spooky tinge.

One night, Terry Doran, George’s assistant burst into the kitchen trembling and pale, exclaiming, “I just saw a ***** ****** ghost!”

He had been in the Minstrel’s Gallery and encountered a man standing there.

On being asked who he was, the strange man vanished. It took a lot of wine to calm Doran’s nerves.

As for George himself, he liked to while away time in the garden, and could be out there until well after midnight.

It was during one of those sessions, he happened to spot Sir Frank striding around the garden. George’s response isn’t on record, but perhaps with his spiritual outlook, he maybe took it a little better.

Besides, along with Paul McCartney and John Lennon, George already had some personal experience with the paranormal.

Lennon’s home, the Dakota in New York had a haunted reputation long before he took up residence, and he said he had encountered the apartment block’s crying white woman in the corridors.

Friar Park is still in the Harrison family, home to Olivia, George’s second wife, and son Dhani whenever he’s in the UK.

And perhaps Sir Frank Crisp still keeps a quiet watch.

Grad duhova

Grad duhova: Burkittsville

Burkittsville je ukleti grad u Marylandu i dom je duhova građanskog rata i čudnog stvorenja nalik ptici.  Grad Burkittsville su osnovali 1824. godine Joshua Harley i Henry Burkitt.

Godine 1875. zajednicu je počelo terorisati  stvorenje koje su zvali Snalygaster.  Mještani su ga opisivali kao polugmaza, polupticu s udovima hobotnice i metalnim kljunom obrubljenim zubima oštrim poput britve.

Pričalo se da je stvorenje letilo iznad grada i spuštalo se kako bi pokupilo svoje žrtve 

Najranija legenda tvrdi da je ovo čudovište sisalo krv svojih žrtava i da je Imalo ogromna krila, dugačak šiljasti kljun, kandže poput čeličnih kuka i oko u središtu čela

Međutim, većina duhova Burkittsvillea su ljudi koji su izgubili živote tokom građanskog rata.

Sablasni glasovi vojnika se i dalje mogu čuti u nekim dijelovima gradua 

U gradskoj kožari je bila postavljena improvizovana bolnica iz koje većina vojnika nikada nije izašla.  

Kožara je srušena, ali mjesto još uvijek opsjedaju duhovi tih vojnika.

Priča se da će svako ko tu parkira  automobil preko noći, ujutru zateći vozilo obilježeno otiscima vojničkih čizama.

 Tokom rata, kada su se vojnici Konfederacije povlačili, nisu imali vremena pokopati svoje mrtve suborce.  Umjesto toga, platili su čovjeku po imenu Wise da osigura da mrtvi vojnici budu pravilno pokopani.

Wise je prihvatio novac, ali je tijela bacao u napušteni bunar. Svake noći, nakon toga, Wisea su mučile vizije jednog mrtvog vojnika koji mu je rekao je da se zove Jim Tabbs i zahtijevao prikladan pokop za sebe i svoje ljude.

Ne mogavši ​​više izdržati spektralne vizije, Wise je ušao u bunar i otkrio da je posljednje tijelo bačeno u njega imalo pločicu s imenom ušivenu u ovratnik.  Pisalo je: "Narednik Jim Tabbs".

Užasnut, Wise je izvadio sva tijela iz bunara i pokopao ih na groblju. Više nikada ga nisu uznemiravale vizije mrtvih vojnika.

 Vještica iz Blaira

Burkittsville je postao poznat nakon objavljivanja filma The Blair Witch Project.  Siromašni grad Burkittsville se iznenada našao preplavljen grupama turista- istraživača  koje su lutale šumom, pokušavajući pronaći ''prava'' mjesta na kojima se priča dogodila.

Zaista cudno

U nekim delovima Afrike i Južne Amerike neki mravi se koriste za improvizaciju hirurških šavova. Dorilus gribodoi je naučno ime za jednu od šezdeset vrsta mrava koji naseljavaju Afriku, takođe poznatu kao ratnički ili legionarski mravi, a ovi mravi se uglavnom nalaze u centralnoj i istočnoj Africi. Njihov ugriz je toliko jak i uporan da domoroci koriste ove insekte za pravljenje šavova, držaće mrava za zadnji deo tela, poravnati mu čeljusti sa ranom, a zatim će mrav ugrizati pomoću vilica. Jednom kada čeljust sjedini obe strane rane, slomiće telo mrava, ostajući samo glava i vilice. Ovo stvara prirodni šav koji se može koristiti u prirodi ako nema drugih medicinskih sredstava.

Smedja dama

SMEĐA  DAMA

Duh Raynham Halla, popularno poznat kao The Brown Lady, možda je najpoznatiji duh ikada snimljen kamerom.  Svaki istraživač paranormalnog je čitao ili čuo za ovo ukazanje.

Ova njena fotografija na stubištu je snimljena 1936. godine u Raynman Hallu, Norfolk, Engleska i zapravo je najautentičnija paranormalna fotografija svih vremena. 

Smeđa dama je nazvana tako, jer se pojavljuje u smeđoj brokatnoj haljini i široko se vjeruje da je duh Lady Dorothy Walpole koja se 1713. godine udala za Charlesa, drugog vikonta Townshenda.

Pričalo se da je Dorothy bila ljubavnica lorda Whartona, prije nego što se udala za Charlesa koji je Dorothy stalno sumnjičio za nevjeru.

Iako pravni zapisi govore da je pokopana 1726. godine, sumnjalo se da je sprovod bio samo prevara i da je Charles svoju suprugu zaključao u zabačenom dijelu kuće sve do njene "prave" smrti koja se desila mnogo godina kasnije.  

Šta god da je bio razlog njene smrti, sve je bilo prekriveno velom misterije i mnogi su počeli govoriti o viđenjima njenog duha, nedugo nakon što je umrla.

Ali, izvještaj o viđenju od strane bojnika Loftusa, koji je boravio u Raynham Hallu 1849. godine, se smatra jedinim autentičnim izvorom.

Idući prema svojoj sobi, bojnik Loftus i njegov prijatelj su na stepenicama opazili ženu u smeđem brokatu, koja je odmah nestala kad joj se bojnik Loftus pokušao približiti.

Odlučan da se suoči s ukazanjem, vratio se na isto mjesto sljedeće noći i ponovno je vidio.

Bio je užasnut kad je pogledao u njeno lice i vidio samo dvije crne duplje na mjestu gdje su joj trebale biti oči.

Bica iz vulkana

ČUDNA BIĆA VIĐENA U VULKANU

.

 Popocatepetl je aktivni vulkan i mjesto gdje se često viđaju NLO-i. 

.

Jedan Tim za spasavanje sa vulkana je svjedočio kako se prema vrhu ovog divovskog vulkana (obroncima) penju neka stvorenja divovske veličine i nevjerovatne okretnosti – brže nego bi to ijednom čovjeku bilo moguće.

.

Popocatepetl se nalazi u državi Meksiko - u oblastima Puebla i Morelos u središnjem Meksiku. Vrh mu je na 5426 metara (17.802 stopa), što je drugi najviši vrh u Meksiku. .

.

NLO su često viđani u blizini ovog vulkana i cijelom okolnom području, a neki svjedoci tvrde da su ih vidjeli kako ulaze i izlaze iz grotla vulkana.

U nedavnom intervjuu Tercermilenio, alpinist Guillermo Vidales, također poznat kao Huracán Vidales, izjavio je da je gorska služba spašavanja posade na Popocatepetlu vidjela humanoidno biće visoko oko oko 2,5 metara, na nadmorskoj visini od preko 4.000 metara (13.000 stopa). Vidjeli smo ova bića u više prilika, a gledano iz daljine čini se da biće tanke i smeđe figure i ne nosi nikakvu vidljivu odjeću. Bića su pokazala nevjerojatnu brzinu i vještinu, kaže Vidales.

.

„Jednom, vidjeli smo jedno od tih bića kako se popne na ledenjak na vrhu za 10 minuta, za što bi i najjačem i najbržem čovjeku trebalo 3-4 sata. Oni imaju nevjerojatnu okretnost“, dodao je.

Osim fotografija, Vidales kaže da su timovi pronašli tragove koji ne nalikuju ljudskim.

.

Otisci su vrlo veliki, dio koji izgleda kao peta ostavlja rupu, a drugi dio traga otkriva kandžu koja vjerojatno služi kao potpora jer je otisak plići.

.

Nitko nema pojma što i tko bi mogla biti ova bića. Ako žive na vulkanu, treba znati da je ovaj vulkan samo u novije doba eruptirao više od 28 puta.

.

By Moon

Banana zmija

Kostarikanska banana zmija... 💛💛

Jedna od najopasnijih vrsta smrtonosnih zmija.

Njegov oblik, poput gomile banana, može vas zavarati dok lutate šumom.Porijeklom je iz Sjeverne i Južne Amerike.

Najveći svjetski misterij

Najveći svjetski misterij postao još zagonetniji: Novo otkriće o Stonehengeu

Arheolozi i geolozi proveli su nekoliko stoljeća raspravljajući o podrijetlu materijala koji su korišteni za izgradnju Stonehengea, ali argument se konačno može raspraviti zahvaljujući novoj studiji u časopisu Science Advances.

Koristeći niz kemijskih analiza, autori studije pružaju prilično uvjerljive dokaze da goleme gromade građevine potječu iz mjesta zvanog West Woods, nekih 25 kilometara od samog spomenika.

Kultni Stonehenge

Kultna neolitska znamenitost, Stonehenge nalazi se u sadašnjem okrugu Wiltshire u Ujedinjenom Kraljevstvu i sadrži kamenje različitih vrsta i veličina. Primarna arhitektura spomenika sastoji se od golemih silkretnih megalita, poznatih kao sarseni, dok se niz manjih kamenja, zvanih bluestones, također nalazi po cijelom mjestu.

Izvori Stonehengea

Prijašnja istraživanja pratila su puno kamenja do njihovih različitih točaka podrijetla, a neke su graditelji Stonehengea prenijeli više od 200 kilometara s lokacija u Walesu.

Izvor sarsena, međutim, do sada je izmicao znanstvenicima, s puno nagađanja, ali malo stvarnih dokaza o podrijetlu ovih kolosalnih gromada. Kako bi konačno riješili misterij, istraživači su upotrijebili tehniku ​​zvanu prijenosna rendgenska fluorescentna spektrometrija za analizu kemijskog sastava preostalih sarsena, prije nego što su ih međusobno usporedili kako bi odredili njihov stupanj kemijske varijabilnosti.

Smatra se da je spomenik izvorno sadržavao oko 80 sarsena, iako su samo 52 ostala na tom mjestu danas.

Od 52 sarsena, za 50 je utvrđeno da su svi došli s istog mjesta. Kako bi odredili ovu zajedničku točku podrijetla, autori studije usporedili su geokemijski potpis jednog od ovih kamenja s onima drugih sarsena iz cijelog Ujedinjenog Kraljevstva. Tako su uspjeli identificirati West Woods, koji se nalazi sjeverno od Stonehengea kao izvor masivnog kamenja.

Novo otkriće

Iako pomaže u rješavanju jedne od glavnih misterija oko Stonehengea, ovo otkriće također postavlja neka fascinantna nova pitanja. Na primjer, za dva sarsena uključena u ovu analizu – poznata kao Stone 26 i Stone 160, otkriveno je da dolaze s druge, neidentificirane točke podrijetla, a autori studije to ne mogu objasniti.

S druge strane, rezultati ove studije barem potvrđuju da je ostalih 50 sarsena vjerojatno dovezeno na lokaciju u isto vrijeme, što sugerira da su bili sastavljeni tijekom jedne faze izgradnje. Ovo diskreditira prethodnu teoriju koja je tvrdila da je jedan od ovih sarsena, poznat kao Heel Stone, bio nabavljen iz obližnjeg mjesta i podignut prvi, a da su ostali doneseni iz daleka kasnije.

Unatoč najnovijim otkrićima o povijesti Stonehengea, znanstvenici još uvijek ne mogu potvrditi tko je izgradio drevni spomenik i kojoj je svrsi služio, piše Iflscience.

Carolija zrna kave

☕️ ČAROLIJA ZRNA KAVE

✨ Stavite li zrna kave i mali češanj češnjaka u malu platnenu vrećicu i stavite ispod kućice vašeg ljubimca ili na povodac za šetnju, zaštitit ćete ga od kontraproduktivnih energija koje svakodnevno upijaju kako bi se brinuli o nama.

✨Ako u četvrtak na polumjesecu otpuhnete mljevenu ili samljevenu kavu na ulazu u svoju kuću, blagostanje nikada neće napustiti vaš život.

✨Ako na dan punog Mjeseca oko svijeće stavite zrna kave ili mljevenu kavu i na nju ugravirate cilj koji želite postići, povećavaju se šanse da ga i ostvarite. Upamtite da morate pričekati barem jedan ciklus punog mjeseca kako biste vidjeli rezultate.

👉✨Ako stavite malo zrna kave u desni džep, novac će lako doći.

✨Ako se u petak uz rastući Mjesec okupate u kupku uz dodatak malo kave i ružmarina, vaša ljubav prema sebi će ojačati.

✨Ako se u petak kada Mjesec opada, okupate u kupki s kavom i origanom, uspjet ćete preboljeti rane srca.

☕️✨Ako ste nešto izgubili i ne možete pronaći, popijte kavu i dok to radite zamolite ga da vam pokaže gdje je ono što ne možete pronaći. Kada završite s pićem, pogledajte dno šalice i ono što je ostalo, dobro promotrite svaki detalj i pomislit ćete gdje se to točno nalazi.

✨Ako želite proći važan ispit ili razgovor za posao, stavite nekoliko kapi kave na zapešća i iza ušiju. To će vam donijeti povjerenje u vaše mogućnosti i ostavit ćete sjajan dojam.

👉✨ Ako posljednju noć u godini u cipele stavite malo mljevene kave, sreća će vas pratiti preostalih 365 dana.

Djeca koja masu

DJECA KOJA MAŠU

 Sredinom 80-ih u gradu Davao na Filipinima je nestalo dvoje male djece.

Jedna od svjedokinja je rekla policiji da ih je prije otprilike sedam dana vidjela kako hodaju ulicom u blizini šume. Kada su došli na odredište, policajci su krenuli u potragu, ali nestalu djecu nisu uspjeli da pronadju.

 U 1990-ima, na toj lokaciji je zabilježen veliki broj saobraćajnih nesreća, te bili prijavljeni brojni kvarovi vozila.

2011. godine, sedmogodišnji dječak se jako rado igrao upravo na mjestu gdje su, prije tridesetak godina, nestala djeca vidjena posljednji put. 

Dječak i njegova porodica su živjeli u neposrednoj blizini i on se, posebno noću, volio  iskradati i odlaziti u pravcu šume. Majka ga je često  zbog toga.grdila, jer je bila zabrinuta za njegovu sigurnost.

Jednom prilikom ga je upitala zašto noću kriomice odlazi u šumu, na šta joj je dječak odgovorio da tamo ima  prijatelje s kojima se igra.

Majku su interesovala imena  prijatelja s kojima je provodio vrijeme. Rekao je da se zovu Mela i Totoy.

11. jula 2011. dječakova majka se pretvarala da spava, kako bi mogla pratiti sina i upoznati prijatelje o kojima njen sin govorio.

Bilo je ponoć, kada je dječak tiho izašao iz kuće. Majka je potajno pošla za njim.

Konačno, ugledala ga je kako na cesti razgovara s nekim koga nije bilo.

Kao da je pričao s nevidljivim stvorenjem!

Potom je dječak zašao dublje u šumu.

Majka je, kroz šumu, nastavila pratiti dječaka koji se uputio prema velikom, šupljem stablu i u krenuo da udje u njega.Tada je potrčala prema njemu i zaustavila ga. Pitala ga je šta radi na tom mjestu, a on joj je odgovorio da se tu uvijek igra sa svojim prijateljima.

Tada je majka zavirila unutar stabla.

Vidjela je dva dječija kostura u sjedećem položaju.  Kad je došlo jutro, odmah je prijavila nadležnima.

Utvrdjeno je da su to bili kosturi dvoje nestale djece iz 80-ih; Mela i Totov.

Dječak je rekao policiji da su njegovi prijatelji jako ljuti na ljude u automobilima koji su prolazili pored njih, ignorišući ih; pokušavali su biti ljubazni i mahali im, ali ih oni, jednostavno, nisu primjećivali.

Zbog izjave dječaka, nadležni su odlučili da pored ceste postave jedinstven saobraćajni znak djece koja mašu.

Molimo vas, uzvratite im,  mahnite.

 -

Jedna od najvećih misterija u istoriji

Jedan  od najmisterioznijih događaja u istoriji dogodio se na današnji dan 30  juna 1908 godine duboko nad Sibirskom tajgom. Rano ujutru u dolini reke  Podkamenaja u oblasti Tunguska nebo je obasjala misteriozna svetlost a  eksplozija koja je usledila čula se na udaljenosti od 1000 kilometara.  Od detonacije su popucali prozori na kućama u mestu Vanavara udaljenom  60 kilometara od epicentra. Udarni talas obišao je dva puta zemljinu  kuglu. Šumski pokrivač je goreo dva dana. Eksplozija je na površini od  2150 kvadratnih kilometara, pokosila 80 miliona stabala šume. Prema  izjavama retkih očevidaca uglavnom pastira, udaljenih skoro hiljadu  kilometara od mesta događaja, pre eksplozije na nebu se video dug  svetleći trag zaslepljujućeg sjaja koji se lagano kretao. Nakon deset  minuta usledio je snažan bljesak, a onda se začula serija jakih  detonacija. Zatim je stigao udarni talas koji je obarao ljude na zemlju.  Prošlo je 20 godina dok nije stigla prva grupa istraživača. Prizor koji  su tamo zatekli bio je zastrašujući. Ostaci oko 80 miliona iščupanih  stabala ležala su korenom okrenutim prema epicentru. Nije nađen ni  krater koji bi svedočio udaru meteorita. Veruje se da je eksploziju,  1000 puta jaču od atomske bombe bačene na Hirošimu, izazvao kameni  meteorit koji je eksplodirao nakon ulaska u zemljinu atmosferu. Narednih  5 dana posle eksplozije u tom delu nije bilo noći. Tunguska eksplozija ostala je misterija.

Ovo vrijedi procitati

Do pre nekoliko decenija, eutanazija se praktikovala na Sardiniji, a zadatak „ženske akabadore“ bio je da ljudima u agoniji donese smrt.

S'accabadora je bila žena koja je, na poziv rodbine smrtno bolesnog pacijenta, nastavila da ga ubija, stavljajući tačku na njegovu patnju. Milosrdan čin prema umirućem čoveku, ali i čin neophodan za preživljavanje rođaka, posebno za manje imućne društvene slojeve: u malim selima, daleko od lekara, služio je izbegavanju dugih i groznih patnji bolestnika.

Žena Acabadora je uvek dolazila u kuću umirućeg čoveka noću i, nakon što je pustila članove porodice koji su je pozvali, ušla je u sobu smrti: vrata su se otvorila i umirući čovek iz svog kreveta od agonije video je kako ulazi obučena u crno, pokrivenog lica i razumeo je da će se njegova patnja uskoro završiti.

Bolesna osoba je ubijena jastukom, ili je žena zadala udarac „su mazzolu“ koji je izazvalo smrt.

 

S'accabbadora je otišla na vrhovima prstiju, kada je izvršila misiju, a članovi porodice bolesnika izrazili su joj duboku zahvalnost za uslugu učinjenu njihovom rođaku nudeći joj zemaljske proizvode.

Gotovo uvek je udarac bio usmeren u čelo.

Termin „accabadora“ potiče od španskog „acabar“, što znači završiti.

 '' Su mazzolu '' je bila vrsta palice namenski izgrađena od maslinove grančice, dugačke 40 centimetara i široke 20, sa drškom koja omogućava sigurno i precizno držanje.

Na Sardiniji se s'acabbadora bavila do pre nekoliko decenija, posebno u centralno-severnom delu ostrva. Poslednje poznate epizode ​​„akabadure“ dogodile su se u Lurasu 1929. godine i u Orgosolu 1952. godine. Pored dokumentovanih slučajeva, mnogi su i  povereni usmenom prenošenju i porodičnim sećanjima. Mnogi se sećaju dede ili pradede koji je u svakom slučaju morao da izađe na kraj sa damom odevenom u crno.

Ovo postojanje se oduvek smatralo prirodnom činjenicom, jer je postojala babica koja je pomogla da se rodi, a bila je i s'accabadora koja je pomogla da se umre. Čak se kaže da je to često bila ista osoba i da se njegov zadatak razlikovao po boji haljine (crna ako je nosio smrt, bela ili bistra ako je morala da rodi život).

Ova figura, izraz društveno-kulturnog i istorijskog fenomena, praksa je eutanazije, au malim ruralnim gradovima Sardinije povezana je sa odnosom koji su Sardinci imali sa smrću, smatrajući se zaključkom prirodnog ciklusa života.

Da li vjerujete u vilenjake?

70% Stanovništva na Islandu veruje u vilenjake.

U februaru 2013. godine, na Islandu planinari su primetili biće koje se kretalo na  sve četiri noge, i više je podsećalo, prema njhovom svedočenju na  majmuna, nego na čoveka. Bila je to Danska antropologkinja Karen Sondegard koja je nestala 2006 godine. Nađena je gola, prekrivena prašinom govoreći nepoznati jezik. Pronađena je ispred otvora u steni, mestu za koje se u islandskoj mitologiji veruje  da krije vilenjake, male humanoide, čije je postojanje Sondergardova  nameravala da istraži 2006. godine, kada joj se izgubio trag. Jedino što su uspeli da razumeju je bila reč "alfur", staru islandsku reč za vilenjake. Na njenim leđima smo videli čudne tetovaže, slične onim znakovima, koje  su postavljali Vikinzi na stenama, još iz vremena kada su se naselili na  Island", kazao je Arnold Gurjohansen iz Nacionalne spasilačke službe. Vlada uzima priče o vilenjacima toliko ozbiljno, tako da, kada gradi  puteve, zaobilazi mesta koja se povezuju sa navodnim staništem  "vilenjaka".Fabrike na Islandu, ne mogu da dobiju građevinsku dozvolu,  ukoliko se pre gradnje ne dokaže da na mestu fabrike u podzemlju nema  "vilenjačkih staništa". Šta se desilo sa naučnicom? gde je bila 7 godina možda nikad nesaznamo.

Bucni susjed

MISTERIJ U ZGRADI / Ostavio je ispred vrata susjeda molbu da prestane toliko bučiti, uslijedila je prejeziva spoznaja

Bučni susjedi? Vjerojatno vam je poznat taj problem. Ima ih koji obožavaju razmještati namještaj u gluho doba noći, koji ne brinu o ispravnosti instalacija, vježbaju sviranje glazbenog instrumenta od sumraka do zore ili naprosto zakazuju radove u nedjelju ujutro, naravno, ako je ikako moguće već oko sedam.

Da, kućni red često zna biti samo mrtvo slovo na papiru, a da njegova susjeda nije briga za druge i njihov mir, zaključio je i korisnik Twittera nadimka Culero Connor. On mu je neki dan ispred vrata ostavio poruku u kojoj ga je opomenuo, ali priča je dobila potpuno neočekivan slijed.

Naime, kako je Connor uskoro doznao, susjed iz čijeg je stana buka dopirala već neko vrijeme nije među živima. Umro je prije dvije godine, iza sebe je ostavio prazan stan, pa je junaka ove priče prošla jeza, baš kao i mnoge koji su ugledali na Twitteru njegovu objavu.

"Dobar dan. Svakog jutra iz vašeg se stana može čuti kako se nekakva teška metalna lopta odbija od stropa. Ne znam imate li kućne ljubimce, ali molim vas da se pobrinete i riješite taj problem. Poskakivanje te lopte je neugodno i budi me", napisao je u poruci taj muškarac, pa korisnicima spomenute društvene mreža kazao i to da se često moglo čuti nekoga kako razmješta pokućstvo.

"Hej, ne mora biti da imaš posla s glasnim pokojnikom. Možda je u pitanju vodeni čekić do kojeg dolazi zbog naglog pada tlaka u vodoopskrbnom sustavu i nemogućnosti kompresije vode. To zna biti vrlo glasno i fenomen prate razni zvukovi unutar cjevovoda, pa ne paničari prerano", poručio je u komentarima Connoru jedan korisnik, prenosi priču list La Vanguardia.

Vlak smrti

Jezivi projekt: Osmislio 'vlak smrti' za eutanaziju

Ovaj jeziv izum osmislio je li litvanski inženjer Julijonas Urbonas, koji ga je dizajnirao još 2010. godine, kad se želio upisati na doktorski studij na Royal College of Art u Londonu

Smrt je užasavajuća, pa što je ne bi učinili uzbudljivom?! To je cilj kontroverznog 'eutanazijskog vlaka smrti", diva dizajniranog tako da putnike provoza kroz niz ekstremnih uspona i padova koji bi trebali potaknuti osjećaj euforije, nakon čega bi umrli zbog nedostatka kisika u mozgu. Projekt je izazvao zgražanje udruga koje se zalažu za pravo na dostojanstvenu smrt teško oboljelih. Ovaj jeziv izum osmislio je li litvanski inženjer Julijonas Urbonas, koji ga je dizajnirao još 2010. godine, kad se želio upisati na doktorski studij na Royal College of Art u Londonu.  Urbonas, koji je zavolio zabavne parkove dok je radio u jednom, osmislio je ovaj scenarij za horor film kao alternativu ritualu smrti u kojem će ljudi biti poslani u drugi svijet, kako sam kaže, "na ljudskiji način: elegantno i euforično".  Doduše, nitko ga još nije izgradio.

Evo kako bi funkcionirala najčudnija metoda samoubojstva na svijetu: prvo bi se putnik uputio na dugo, polagano uzdizanje, na visinu koja bi bila viša od 500 metara, tijekom čega bi se mogao prisjetiti lijepih trenutaka u životu, ali i pomiriti sa svojom odlukom.  Kad bi došli na vrh, ljudi bi dobili nekoliko minuta da se pomole ili da pošalju u mislima posljednje pozdrave voljenima, prije nego bi stisnuli tipku "pad" i počeli ponirati strmim putem, nakon čega bi uslijedili krugovi smješteni pod kutem od 360 stupnjeva. Već na prvom krugu bi većina ljudi umrla, kaže Urbonas, jer kad se putuje brzinom od 100 metara u sekundi, čovjek iskusio gubitak svijesti zbog nedostatka dovoda kisika u mozgu, što je često uzrokovano osjećajem euforije. A u slučaju da ne umru na prvom krugu, to bi se definitivno dogodilo na jednom od sljedećih šest.  Doduše, gradnja ovakvog vlaka smrti ne bi bila nimalo jednostavna, jer bi on bio tri puta viši od najvišeg vlaka smrti na svijetu - Kingda Ka - koji se gradio 18 mjeseci, te je koštao 25 milijuna dolara.

Naravno, 'eutanazijski vlak smrti' zvuči kao noćna mora svima koji ne žele umrijeti ili ne uživaju ni u najobičnijim vlakovima smrti, no oni koji žele okončati život, kaže Urbonas, na ovaj bi način to mogli učiniti na "humaniji" način, jer ne samo da bi tako smrt bila bezbolna i brza, nego bi bila i ugodna i prekrasna.  "Bila bi to značajna smrt. Za osobu koja pada, bila bi bezbolna, a cijelo tijelo bi bilo uključeno u ritualiziranu smrtonosnu mašinu", kaže Urbonas koji smatra da smrt nažalost više nije dio kulturnog života zapadnog društva. Njegova ideja je pak potakla mnogo negodovanja od strane skupina koje se zalažu protiv eutanazije, te čiji članovi smatraju da je Urbonasov opis smrti morbidan. A čak i oni koji omogućuju ljudima da dostojanstveno okončaju život smatraju da se smrt i zabava ne mogu miješati na taj način, i da je sve skupa ipak pretjerano.

Najveća NLO misterija

Najveća NLO misterija: To nisu bili ni ljudi, ni vanzemaljci... Što je bilo?

Kada se govori o 'gostima iz svemira',  najpoznatiji slučaj je iz 1947. godine u Roswellu. Mnoge polemike se i danas vode oko tog slučaja, ali što se tamo uopćte dogodilo? 8. rpnja 1947. godine nedaleko od jedne farme u Roswellu usred jake oluje srušio se neobični predmet. Vlasnik farme pronašao je čudne metalne ostatke tog predmeta. "Bili su nalik na foliju, ali kad bi je zgužvali, vratili bi se u u prvobitni oblik', rekao je sin vlasnika farme. Sve više sumnji pojavilo se kad se američka vlada, nekoliko sati nakon prvobitne izjave u kojoj su rekli da se srušio "leteći tanjur", obratila javnosti rekavši kako se zapravo srušio meteorološki balon. 

Priča je dugo uspjela ostati zataškana, ali 1978. vojnik Jesse Marcel, koji je sudjelovao u prikupljanju ostataka letjelice, u jednom je intervjuu rekao kako je priča o meteorološkom balonu bila samo pokriće nakon čega su krenule brojne teorije zavjere. Naime, na incident se zaboravilo sve dok 1978. godine fizičar Stanton T. Friedman nije obavio razgovor s Marcelom.

Sumnje su se povećale kada je Walter Haut, suradnik za odnose s javnošću Vojnog aerodroma u Roswellu, priopćio da je nađen “leteći tanjur”. Haut je na samrti priznao da je priča o meteorološkom balonu služila da se zamaskira slučaj i tvrdio je da je vidio vanzemaljce. Jedna od teorija kaže da su zapravo Sovjeti izazvali incident ne bi li izazvali paniku kod Amerikanaca.  "Našli su tijela kod srušenog predmeta. Nisu bili vanzemaljci i nisu bili piloti. Bili su to ljudski pokusni kunići. Neobično niski za pilote, izgledali su kao djeca. Svi su bili niži od 150 centimetara. Bili su groteskno deformirani, ali svi na isti način. 

Imali su ogromne glave i prevelike oči', stoji u knjizi 'Area 51' autorice Annie Jacobsen. 1994. godine američke zračne snage objavile su izvještaj o tom incidentu rekavši kako su pronađeni ostaci pripadali balonu koji je bio dio projekta kodnog imena MOGUL iza kojeg se skrivala namjera špijuniranja Rusa i njihovog nuklearnog programa. Što se tiče groteskno deformiranih bića koje su vidjeli brojni svjedoci, američke snage tvrde kako se zapravo radilo o lutkama koje su se koristile za testiranje projekta. I 69 godina kasnije misterij se nastavlja.

Otkriven izgubljeni grad

OTKRIVEN IZGUBLJENI GRAD HERAKLION!

Obavijen mitovima i legendama, izgubljeni grad Iraklion ili Heraklion je nedavno pronađen 30 metara ispod površine Sredozemnog mora u Abukir zalivu, blizu Aleksandrije. Grad je otkrio francuski arheolog dr Frenk Godio sa svojim timom.

Tonis-Heraklion (egipatsko i grčko ime grada) je grad izgubljen između legende i stvarnosti. Pre osnivanja Aleksandrije 331. godine pre naše ere, grad je proživeo slavna vremena, jer je bio luka u kojoj su svi brodovi koji su dolazili iz grčkog sveta u Egipat, morali da stanu. Imao je i verski značaj zbog Amonovog hrama, koji je imao važnu ulogu u ritualima vezanim za kontinuitet dinastije.

Grad je verovatno osnovan oko XIII veka pre naše ere, preživeo je različite prirodne katastrofe i na kraju potpuno potonuo u dubine Mediterana u XIII veku naše ere. 

Ovo je najukletije mjesto na svijetu

Šuma jeze: Je li ovo najukletije mjesto na svijetu?

Kad ljudi pomisle na Transilvaniju, prva "strašna" asocijacija najčešće je Drakula, lik za kojeg svi danas znaju da je samo dio mitova i legendi kojima se strašila mala djeca. No nešto puno zlokobnije, mističnije i znatno teže za racionalno shvatiti je ono što nazivaju i rumunjskim Bermudskim trokutom, šuma Hoia Baciu. 

Misteriozni zvukovi i priviđenja Nalazi se na 20 minuta vožnje od centra grada Cluj.Napoca, u samom srcu Transilvanije. Mnogi mještani vjeruju da je šuma doista ukleta i izbjegavaju ulaziti u nju, a ako to ipak moraju učiniti - tada su obavezno u društvo i strogo tijekom dana. Legenda kaže kako je šuma dobila ima po pastiru koji je zašao u nju sa svojih 200 ovaca i više nikad nije viđen. Iako su potrage trajale danima, pronašli su samo ovce koje su bile raspršene po svuda, a pastiru se izgubio svaki trag. Nakon toga, u šumi je prijavljeno još barem 20-ak nestanaka. Posjetitelji i svjedoci neobičnih pojava kažu kako se duboko u šumi mogu čuti neobični jauci i zvukovi koji ne djeluju kao da dolaze od ljudi, a više njih je prijavilo "priviđenja" u obliku plutajućih glava koje su vidjeli među stablima. Kad bi im se približili, vidjeli su da nema ničega.

Neobjašnjive ogrebotine i mučnina Osim toga, postoji nekoliko dokumentiranih slučajeva ljudi koji su u šumi iznenadno osjetili veliku tjeskobu i neobjašnjiv strah, a pri izlasku iz šume su primijetili ogrebotine i osipe za koje ne znaju odakle im, mučninu i migrene. Za istraživače paranormalnog, to su tipični znakovi za opsjednuta mjesta, a neobičan fenomen o osjećaju izgubljenosti u vremenu i prostoru u toj šumi nazivaju "izgubljeno vrijeme".

U moderno doba šuma je potvrdila svoj zlokobni ugled nakon što je biolog A. Sift 1950-ih u njoj uočio neobjašnjiv fenomen - neobična svjetla čiji izvor nikako nije mogao utvrditi. Kasnije, 1968. godine, fotograf Emil Barnea u njoj je zabilježio nešto za što velik broj ljudi vjeruje da je riječ o NLO-u. Nakon što je misteriozna fotografija objavljena, više se ljudi javilo vlasima te je prijavilo kako su u šumi vidjeli humanoidna stvorenja, koja su im se materijalizirala ili dematerijalizirala pred njihovim očima.

Jeziva čistina U jednom dijelu šume postoji čistina na kojoj uopće nema drveća, dok na drugim dijelovima stabla rastu savijena po neobičnim kutem. Biolozi za to nemaju racionalnog objašnjenja, što obožavateljima paranormalnog daje još više potvrde u to da se u šumi zbiva nešto što ljudski mozak ne može pojmiti, piše Sun.

Svi ljudi su zapravo vanzemaljci

Svi su ljudi zapravo vanzemaljci??

"Ljudi su vanzemaljci koji dolaze na zemlju iz raznih krajeva svemira", tvrdi vodeći britanski znanstvenik Chandra Wickramasinghe.

No, kako bi sve bilo još zanimljivije profesor Wickramasinghe kaže kako ima dokaz koji potkrepljuje da su ljudi te sav život na zemlji zapravo potekao od izvanzemaljaca koje su donijeli kometi koji su pogodili naš planet. Njegova istraživanja, barem tako on tvrdi, itekako potvrđuju teoriju da je ljudski život nastao izvan planeta Zemlje.

Profesor, koji je astrobiolog, kaže da je prvo sjeme života stiglo na naš planet iz prostranstava svemira još prije 3.800 milijuna godina, a svoje je dokaze objavio u časopisu Cambridge University's International Journal of Astrobiology.

"Da, mi smo svi vanzemaljci, svi dijelimo kozmičke pretke. Svaki put kad se formira novi planetarni sistem nekoliko preživjelih mikroba pronađe svoj put do kometa. Tamo se multipliciraju i zasiju druge planete. Zbog toga smo i mi dio povezanog lanca koji se proteže u svemiru i svi dokazi upućuju u tom smjeru", tvrdi profesor.

Profesor Wickramasinghe vjeruje da se život prenosio s planeta na planet milijardama godina, a kad komet udari u planet živu tvar raspršuje po svemiru. Neki od njih prežive i prenese se na planete u vremenskom periodu koji se mjeri u milijunima godina. No, svjestan je također toga da njegova teorija zapravo ne objašnjava kako je zapravo život uopće započeo.

"Dokazi iz astronomije potkrepljuju teoriju da život nije započeo na Zemlji već je zasijana izvana. Iako ne znamo kako je točno život započeo, jednom kad je počeo, nastavio se širiti svemirom i preživljavanje je postalo neizbježno",objašnjava profesor svoju pomalo nategnutu teoriju.

7 svetista koje opsjedaju duhovi

Uklete crkve: 7 svetišta koje opsjedaju duhovi

Koliko god posvećena bila, niti vjerska mjesta nisu imuna na pojavu duhova. Najbolji primjer za to je ovih sedam crkvi koje su poznate po svojoj ukletosti, a uz većinu njih nalaze se groblja odakle ti duhovi potječu. 

1. Nacionalna katedrala u Washingtonu Ubojstvo u knjižnici Nacionalne katedrale bilo je okidač glasinama koje kruže već desetljećima. Osim duha ubijenog, navodno se u hodnicima oko crkve često javlja i duh pokojnom američkog predsjednika Woodrowa Wilsona. On izlazi samo po noći, a tada se u tišini čuje samo kucanje njegovog štapa po drvenim podovima. 

2. Kapela St Paul's U New Yorku Najbliža kapela distriktu Broadway već je dugi religiozno svetište koje posjećuju glumci prije i poslije predstava. Stoga ne čudi kako je duh koji opsjeda ovu crjvu navodno glumac, no bez glave. On je glumio u predstavi Hamlet, a ulogu je doživio malo preozbiljno te je doista ostao bez glave i umro.

3. Katedrala St Louis, Louisiana New Orleans je zbog svoje duge i mračne povijesti gotovo glavni grad svega paranormalnog u SAD-u. Čak i najveća katedrala u gradu nije izbjegla takve pojave. Navodno su na njenom zemljištu pokopana dva vudu svećaika i šest žrtava ubojstva. Tih šest tijela pronađeno je obješeno na stepeništu crkve, a crkva se pobrinula za pogreb. No, čini se kako ni tamo nemaju mira u zagrobnom životu. 

4. Episkopalna Crkva St Paul u Floridi Po broju javljanja i zabilježenih paranormalnih pojava, u toj crkvi duhovi organiziraju balove svake večeri. Navodno se u njoj javlja duh starog brodskog kapetana i renesansnog istražitelja te brojni dječji duhovi te žrtve čiji slučajevi ubojstva nisu nikad razjašnjeni. Zbog toga se navodno u ovu crkvu ne može ući u večernjim satima. 

5. Crkva Borley u Essexu Britanska je crkva navodno jedno od najukletijih mjesta na svijetu. Britanska je crkva navodno jedno od najukletijih mjesta na svijetu. Sadašnja crkva je sagrađena na mjestu benediktinskog samostana kojeg su i prije nekoliko stoljeća posjećivali duhovi. Njeni posjetitelji navodno često čuju neobjašnjivu glazbu s orgulja, a moguće je čuti i mistično pjevušenje. Istražitelji paranormalnog tvrde da su čak uhvatili neke od duhova na videu.

6. Crkva Egg Hill, Pennsylvania Ova je crkva zasigurno jedna od najosebujnijih. Već u 19. stoljeću kad je izgrađena, u njoj se ubio jedan dječak ministrante ispred cijele zajednice tijekom mise. Danas posjetitelji tamo često mogu vidjeti krvave otiske koji odjednom nestaju sa zidova, zvona crkve koja zvone sama od sebe. često usred noći... Navodno tamo vladaju tako jake sile koje mogu doslovno gurniti čovjeka, a često ih bacaju prema jezivom podrumu gdje je jedan od preminulih svećenika navodno radio razna zlodjela.

7. Crkva st Mary u Bedfordshireu Ova britanska crkva ne samo da je ukleta, već navodno služi kao vrata u pakao, jer su je sagradili obožavatelji Sotone i štovatelji crne magije. S vremenom su je preuzeli svećanici, a nekadašnji vlasnici crkve navodno lunjaju njome. Kako su umrli od kuge, njihova se tijela raspadaju, pa se osjeća miris truleži, a prikaze su duhovi u krpama s kojih pada koža.

Zbunjujuci natpis na srednjovjekovnom macu

Zbunjujući misterij natpisa na srednjovjekovnoj oštrici

Viteški mač iz 13 stoljeća, koji je pronađen 1825. godine na dnu rijeke Witham u Lincolnshireu, u današnjoj Velikoj Britaniji, najveća je tajna poznavateljima srednjovjekovnog oružja.

Natpis se povezuje sa magijom "poganih" Germana

Težak je kilogram i pol, dugačak 96 centimetara, ali što točno znače simboli +NDXOXCHWDRGHDXORVI+ koji su na njemu isklesani, stoljećima je ostalo nepoznanica. Mnogi su pokušavali otkriti tajnu iza simbola, ali bezuspješno.

U međuvremenu, mač, koji je sukladno kvaliteti svoje izrade, obliku i ukrasnom natpisu, pripadao kakvom bogatom vitezu, a možda bio i ceremonijalni mač koji se koristio upravo pri "kršenju" viteza - ležao pomalo zaboravljen u Muzeju Britanije.

Tek su se nedavno, nakon što je zajedno s Magna Chartom iz 1215. godine, najznačajnijim dokumetom te vrste u povijesti Otoka, ponovno bio izložen javnosti, pojavile teorije koje ukazuju na povezanost misterioznog natpisa i poganske "magije".

Tajnu donekle otkrio student povijesti iz Norveške

Norveški student srednejvjekovne povijesti Marc van Hasselt ponudio je objašnjenje koje bi moglo pomoći riješiti misterij. Prema njegovim istraživanjima, koje je provodio na Sveučilištu u Utrechtu, misteriozni je mač potekao iz specifične obitelji oružja iskovanog u Njemačkoj, a čiji su se primjerci kasnije pojavljivali diljem Poljske, Francuske, Švedske, Nizozemske i Ujedinjenog Kraljevstva.

Marc je objedinio sve pronalaske i proučavao njihove natpise.

Mač iz rijeke Witham iskovali su Germani, koji su u to doba bili najbolji majstori kovačkog zanata. U predkršćanskoj Germaniji bilo je uobičajeno da se na sjekire, bodeže i mačeve uklešu rune, riječi za koje su plemenske vođe, koji su ujedno bili i najčešći vlasnici ovako lijepih primjeraka, vjerovali kako posjeduju magićne moći. Vjeruje se kako je taj običaj kasnije preuzela i "kršćanska" vojska.

Međutim, natpis na spornom maču je na latinici, što je u 13. stoljeću bilo međunarodno pismo koje se koristilo na izričit zahtijev naručitelja izrade.

Evo što točno +NDXOXCHWDRGHDXORVI+ znači:

Prva dva slova ND skraćenica su od Nostrum Dominus, Ime Božje. XOX simbolizira Presveto trojstvo, a križići na početku i kraju niza označavaju Kršćanstvo. Osim tih simbola, sve ostalo, CHWDRGHDXORVI, i dalje je velika tajna.

Naime, znanstvenici su uspjeli tek dokazati kako je riječ o vrlo osobnoj poruci. Skraćenica je to riječi ili izreke koja je vlasniku mača bila toliko jasna da nije bilo potrebe ispisivati njezin puni značaj. Šifra je to, tajna ili magičan niz riječi koje su nositelju ovoga mača ulijevale snagu i hrabrost uoči odlaska u bitku.

Vrazije more

Vražje more: Smrtonosnije je od Bermudskog trokuta

Vražje more koje se još popularno naziva i Zmajev trokut dio je Tihog oceana poznat po brojnim misterijama, a po mnogima je i zlokobniji od Bermudskog trokuta. Ono što je neobično je da također tvori trokut, koji se nalazi točno nasuprot onog Bermudskog. Nalazi se uz samu obalu Japana, a na njemu tamošnji pomorci stradavaju već stoljećima, najčešće pod posve bizarnim okolnostima. Osim toga, zabilježeni su i nestanci japanskih borbenih zrakoplova u potpuno normalnim uvjetima, velikih brodova kao i više od dvadesetak američkih podmornica tijekom Drugog svjetskog rata. Tijekom godina, brojni su teoretičari paranormalnog razglabali o mogućim elektromagnetskim poremećajima na tom području, ali i o mitskim bićima te vremenskim fenomenima koji bi mogli uzrokovati neobične nesreće i nestanke na Vražjem moru.

Porijeklo Vražjeg mora 

U razdoblju između 1950. i 1954. na Tihom oceanu nestalo je devet teretnih brodova, od kojih su svi imali funkcionalne radio odašiljače. U vrijeme nestanka vrijeme je bilo mirno te nisu dokumentirane nikakve druge potencijalne opasnosti, no samo je jedan brod prije nestanka uputio poziv za pomoć. Prema legendi, nedostatak tijela ili olupina preplašio je i japansku vladu koja je pretpostavila da se u Vražjem moru događa nešto na što ljudi ne mogu utjecati. Pomorski analitičar Larry Kusche je nakon razgovora s japanskim znanstvenicima i pomorskim istraživačima zaključio da je jedina mogućnost za uništenje velikih, dobro opremljenih i stabilnih brodova "vulkan ili tsunami". Vulkanska aktivnost u podmorju nije bila nešto nečuveno, ali je bila nešto novo. Stručnjaci su tada more nazvali "Ma-no Umi" ili Vražje more, a istaknuti lingvist Charles Berlitz napisao je nekoliko knjiga u kojima je razradio opsežne i nevjerojatne spekulacije koje upućuju na paranormalne pojave koje pogađaju taj dio Zemlje.

Nestanak Toshi-Maru Prema izvješću New York Timesa iz 1952. u Vražjem je moru nestao 60-tona težak brod Toshi Maru, na istovjetan način kao što je prije toga nestao brod Kaiyo Maru. Pretpostavljalo se da ga je progutala "vulkanska eksplozija", a Kusche je potaknut tim vijestima pisao američkoj ambasadi u Tokiju s pitanjem "kako je moguće da nitko ne istražuje nestanak tako velikog broda bez ostataka, čega ih je strah?". Iako je ideju nestanka brodova smatrao zanimljivom pričom, istaknuo je kako magija ne postoji i brodovi ne mogu "samo tako nestati".

Brod poslan da istraži slučaj također je nestao Japanska je vlada morala reagirati, a 1952. poslali su istraživački brod u ovo područje kako bi otkrili što se to točno ovdje događa. Ono što se dogodilo doista je bizarno - brod i svi članovi posade misteriozno su nestali te im se izgubio svaki trag.  

Vulkane u moru pokreću zmajevi Prema Scientific Americanu, podmorski vulkani leže diljem 37 tisuća milja oceana te izbacuju lavu, ugljični dioksid i druge elemente. Zbog njihovog nepredvidivog ponašanja, zahtijevaju stalan nadzor od strane pomorskih geofizičara. Postojanje ovih vulkana često se spominje uz drevni folklor koji opisuje mitska bića koja vrebaju ispod mora, pretvarajući mirne vode u ubojite i ispirući brodove s ovog svijeta. Zmajevi su osobito uobičajeni u japanskoj mitologiji, pa se tako i u ovoj priči njima pripisivala moć vladanja Vražjim morem i upravljanja vulkanima.

Radiosignal nije razjasnio ništa U časopisu Yomiuri Shimbun iz siječnja 1955. pisalo je kako je 144 tone težak brod nestao u idealnim vremenskim uvjetima, baš kao i u prethodnim nestancima. Ovaj je brod bio dobro opremljen te je imao poprilično veliku posadu, a u to doba čak su se postavljala i pitanja o nestancima brodova uzrokovanim opasnostima vezanim uz nepoznate moći "atomskog doba", neku vrstu nepoznatih nuklearnih smetnji. Naravno, takva neobična teorija nije pronašla dokaze za to. Četiri dana kasnije, uz pomoć radiosignala brod je pronađe s neozlijeđenom posadom, a prema njihovoj priči oni su samo naletjeli na "uobičajene pomorske probleme".

Elektromagnetski poremećaji hrane legendu Zbog neobjašnjivih pojava, Vražje je more jedno od područja na sjevernoj hemisferi koje znanstvenici nazivaju vile vortex (jaki vrtlog) kojih je desetak na svijetu. Ti su vrtlozi ustvari anomalije, regije u kojima se elektromagnetska aktivnost ne može objasniti. Zbog toga dolazi do poremećaja kompasa i radio uređaja, no to i dalje ne objašnjava nestanke bez tragova.

Zene zirafe

Na granici izmedju Tajlanda i Burme zive plemena Padaung i Kajan cije su zene poznate kao

"zene zirafe", zbog dugih vratova, koje vekovima neguju nesvakidasnju tradiciju nosenja bakarnih prstenova oko vrata, koji neretko dosezu tezinu i do nekoliko kilograma.

Prvi prsten se stavlja devojcicama oko pete godine, a postepeno se svake godine dodaje jos. Kad odrastu devojke oko vrata nose i po nekoliko kilograma, oko 24,25 prstenova.

Borba zena u Africi

Selo Umoja, utičište je za mnoge žene na severu Kenije. Većina njih je silovana, pretučena i genitalno osakaćena, usled nehumanih obreda koji su deo tradicije.

Stanovnice sela Umoja ne mrze muškarce, već tamo, u miru, pokušavaju da prebrode sve tragične trenutke koje su doživele u životu, a bilo ih je jako puno. Njih 50-ak, tamo odgaja 200 mališana i uče ih o važnosti tolerancije, razumevanja, dobrote i poniznosti.

U patrijarhalnom afričkom društvu još uvek je normalizovano silovanje (grupno i porodično), nasilje, dogovoreni i dečji brakovi, genitalno sakaćenje i još mnoge druge strahote sa kojima se stanovnice takvih zajednica svakodnevno susreću.

Kako bi stala na kraj ovakvoj nehumanoj praksi koja se događala u pokrajini Semburu, Rebeka Lolsoli je 1990. osnovala Umoju, utočište za žrtve silovanja, nasilja, tradicionalnog genitalnog sakaćenja i ostalih užasa afričkog društva. Utočište je posebno namenjeno za one žene koje je porodica odbacila jer ih je neko "uprljao" i onesposobio da služe svoju svrhu.Rebeka je na ideju došla dok je ležala u bolnici nakon što ju je pretukla grupa muškaraca. Pretukli su je kako bi naučila lekciju da više nikada ne sme javno da priča o ženskim pravima. 

Od osnivanja sela Umoja, neprestano dobija pretnje muškaraca koji se ne slažu sa liberalnom orijentacijom sela koje se nalazi u tradicionalnoj pokrajini Semburu. U organizaciji utočišta,Rebeki je pomoglo 15 žena koje su silovali britanski vojnici.

Jedna od njih je Džejn, koja kaže da su je prvi puta silovala tri muškarca dok je čuvala koze svoga muža i nosila drva za ogrev.

Umoja je okružena ogradom od trnja. Koze i kokoši slobodno lutaju selom, a žene na bambusovim prostirkama prave nakit koji prodaju turistima. To je jedan od glavnih prihoda, uz skromne ulaznice koje naplaćuju posetiocimaUmoja je aktivna zajednica koja glasno govori o pravima žena. Oni je smatraju afričkom školom ženskih prava. Žene koje dođu u Umoju, dobiće psihofizičku pomoć, ali će automatski postati ambasadorke ljudskih prava. Učiće kako da odgajaju decu, kako da trguju i prebrode s

trah od nasilja koji im je gotovo urođen

.Trud ove humane zajednice, okolina sve više prihvata i ceni. Nedavno su dobile mogućnost da idu u druga sela i šire glas o pravima žena i podučavaju decu jednakosti i pravim društvenim vrednostima. Najveće postignuće stanovnica Umoje je pravo na zemlju, koje do sada nisu imale. Počele su da registruju svoja zemljišta i zarađuju sopstvenim rukama, što će u budućnosti pozitivno uticati na njihovu samostalnost.

Neki od znakova da u vašem domu postoji duh

Preko 60 posto udovaca i udovica doživjelo je paranormalno iskustvo javljanja duha, a čak 15 posto populacije kaže da su doživjeli paranormalno iskustvo

Čak 60 posto udovica i udovaca doživjelo je paranormalno iskustvo u kojima su im se javili preminuli, pokazalo je istraživanje Jacqueline Hayes sa Sveučilišta Milano. Ljudi su osjetili mirise, dodire, čuli glasove te doživjeli vizije svojih najdražih. Neki u duhove vjeruju, drugi to nazivaju glupostima o kojima ljudi pričaju nakon "napušavanja". Međutim, postoje svjedočanstva ljudi koji su ih imali u svojim kućama. Većina njih uselila je u svoje nove domove, ne znajući da su ukleti. Ponekad je znalo proći nekoliko tjedana ili mjeseci dok nisu počeli primjećivati čudne zvukove i ukazanja, a u tim se slučajevima najčešće radi o  Često kažu kako imaju osjećaj da nisu sami i da ih netko gleda, da stoji tik do njih ili im dira kosu. Najčešći zvuk koji čuju su koraci, a znaju osjetiti i nagli pad temperature, kao hladan povjetarac, što je jedan od znakova da je duh u blizini. Tzv. stručnjaci za paranormalno navode 10 indikacija koje mogu otkriti da se u vašem životnim prostoru javljaju duhovi:

1. Neobjašnjivi zvukovi Ovdje nije riječ o povremenom i u pravilu rijetkom zvuku koji ste čuli, a može biti odraz instalacija ili pak potjecati od drugog izvora za koji postoji logično objašnjenje. Brojne kuće pa i stanovi imaju drvene dijelove koji "rade" i samim time proizvode zvukove, ili pak cijevovode koji su zastarjeli, no ako su neki zvukovi specifični i ponavljajući, tada mogu biti razlogom za brigu. Oni mogu biti simptom prisutnosti natprirodnih sila u vašem domu, osobito ako čujete neobjašnjive korake, glasove, otvaranje vrata, kucanje i slično - koji nisu ljudskog ili životinjskog podrijetla te nemaju poznat izvor. Tada oni mogu biti znak ukletosti prostora.

2. Stvari koje se pale/gase same od sebe Duhovi navodno oglašavaju svoju prisutnost djelovanjem na elektroniku - primjerice paljenjem i gašenjem svjetla, kvarenjem žarulja, paljenjem i gašenjem električnih uređaja poput televizora ili radija - po njihovoj volji. Paranormalne pojave mogu uzrokovati kreiranje elektromagnetskih polja koji su navodno odgovorni za ovaj fenomen, ili pak s druge strane mogu biti način javljanja duha, bilo da prestraši ukućane ili pokuša komunicirati.

3. Predmeti koji se kreću Levitacija i nasilno bačene, odnosno stvari koje lete po domu bez očiglednog razloga svakako su razlog za dobro promišljanje o prisutnosti paranormalnih pojava. Velik broj ljudi koji su zbog problema s takvim neobičnim pojavama zatražili pomoć ili svećenika ili drugih "stručnjaka" imali su iskustva u kojima nisu mogli vjerovati svojim očima - stvari su se same okretale po zraku ili letjele, pomicale se po podu sobe itd... 

4. Stvari koje nestaju Ovdje nije riječ o stvarima koje naočigled nestanu pred vašim očima, već o stvari koje stoje na vidljivom mjestu te pri ponovnom pogledu ih više nema, bez da ih je netko od ukućana sakrio. Po objašnjenju ljudi koji se bave istraživanjem natprirodnih sila, riječ je o namjernoj igri duhova i sličnih pojava u kojima oni žele zastrašiti ukućane ili im uzrokovati tjeskobu. Primjerice, slika koja inače stoji na komodi odjednom se može naći na krevetu, svijećnjak sa stola na podu i slično.

5. Slučajne sjene Horor filmovi često uzimaju ovaj motiv, no on je jedan od najčešćih simptoma koje prijavljuju ljudi tvrdeći da imaju posla s duhovima - riječ je o neobjašnjivim siluetama na zidovima koje najčešće poprimaju ljudski oblik te potom nestaju. Može biti riječ o obrisu glave, same lubanje, ljudskog profila ili pak cijelog tijela obično s uzdignutim rukama. 

6. Zastrašujući  natpisi i simboli Odlazite u kupaonicu novog stana ili kuće te na ogledalu ili pak zidu pronalazite rukom pisanu poruku "gubite se van", najčešće logično objašnjenje je da se netko poigrava s vama. No, ako to nije slučaj, a poruka netragom nestaje sama od sebe, to je svakako razlog za zabrinutost zbog koje će mnogi pomisliti na neprijateljski nastrojenog duha čiji teritorij ugrožavate. 

7. Neobično ponašanje životinja Rašireno je vjerovanje kako životinje imaju znatno bolji instinkt od ljudi, jer im on često spašava život. Jednako tako, vjeruje se kako kućni ljubimci mogu prvi primijetiti neobične, paranormalne pojave u domu, a na to će ukazati svojim neobičnim ponašanje - bezrazložnim skrivanjem, bježanjem, cviležom i agresivnim ponašanjem u situacijama u kojima to nije tipično za njih, a uzrok nije u njima samima, poput bolesti.

8. Izmišljeni drugovi Ako vaši najmlađi ukućani prolaze fazu izmišljenih prijatelja, to nije ništa neobično te se smatra fazom normalnog odrastanja. No, traje li to dulje vrijeme i dijete izgleda prestrašeno tom pojavom, ima noćne more i slično - tada to može biti znak prisutnosti duha koji cilja dijete kao "laganu metu". 

9. Osjet dodira Stručnjaci tvrde da kod onih ljudi koji osjećaju dodire na svojoj koži, trnce i slične pojave, postoji rizik od susretanja s agresivnijim oblikom paranormalnih pojava koji ipak ne mogu nauditi čovjeku, no mogu na taj način naznačiti svoju prisutnost. Kod onih žešćih opsjedanja, mogu se javiti i neobjašnjivi tragovi takvih dodira, poput ogrebotina, ugriza, opeklina i sličnog. 

10. Hladna mjesta Ovo tzv. stručnjaci za paranormalno prvo istražuju u navodno ukletim domovima, mjereći temperaturu svih prostorija i dijelova stana. Na mjestima gdje se javljaju duhovi u pravilu je znatno hladnije i vjetrovitije, što objašnjava osjećaj jeze kod prisutnosti duha. Temperatura na njima je navodno i preko 10 Celzijusa niža nego negdje drugdje, zbog čega se može primijetiti i maglica ljudskog daha.

Nevjerojatna priča

1705. godine Mardžori Mekol iz Irske umrla je od posledica infekcije i visoke temperature i brže bolje je bila sahranjena da bi se sprečilo širenje bolesti.

Ženu su stavili u mrtvački sanduk sa skupim prstenom, koji suprug nije mogao da joj skine sa ruke zbog otoka. To je njen grob učinilo privlačnim za lopove koji pljačkaju sahranjena tela.

Iste večeri, dok je zemlja još bila rastresita, lopovi su iskopali grob i izvadili mrtvački sanduk. Budući da nisu mogli da skinu prsten zbog otečene ruke, odlučili su da joj odseku prst.

Čim se pojavila krv iz posečenog prsta, Mardžori se probudila iz kome u koju je pala tokom dana, sela u kovčeg i vrisnula.

Sudbina lopova ostala je nepoznata, neke legende kažu da su pali mrtvi, druge da su pobegli ne osvrćući se.

Mardžori je uspela da izađe iz mrtvačkog sanduka i otišla je kući.

Džon Mekol, Mardžorin suprug bio je kući sa decom kada je začuo kucanje na vratima. Čovek je rekao deci: "Da je vaša majka još živa, zakleo bih se da je to njeno kucanje".

Otključavši vrata, video je Mardžori u pogrebnoj odeći, s krvlju koja joj je curila iz ruke i srušio se na mestu mrtav.

Sahranjen je u sanduku u kome je bila njegova supruga.

Mardžori je živela još mnogo godina, ponovo se udala i imala još dece. Kada je napokon umrla, bila je sahranjena na istom groblju Šankil, u Irskoj.

Njen nadgrobni spomenik je sačuvan, a na kamenu piše: "Živela jednom, sahranjena dva puta".