Nešto o delfinima

Delfini imaju neokorteks (kora velikog mozga) razvijeniji od ljudskog. 

Imaju samosvest, komplikovane misaone tokove i međusobno daju unikatna lična imena i svesnu igru radosti.

Spašavaju utopljenike, stavljaju sonar tačno na obolelo mesto kod čoveka i leče ga, bukvalno rade tretman isceljivanja.

Komuniciraju i dogovaraju se, razgovaraju, pevaju, nemaju hijerarhiju i nisu nasilni. 

Veoma su emotivni, imaju veliku saosećajnost a mogu i da pate.

      Delfini imaju fleksibilne oči te se smatra da je njihov vid isto dobar pod vodom kao i iznad nje. Ipak, dok su pod vodom, delfini se koriste i eholokacijom kako bi upotpunili informacije o svjoj okolini.

      Delfini nikad ne spavaju. Jedna polovina mozga uvek im je budna, a posle dva sata aktivnosti prebacuje se na drugu polovinu.

       Osim ljudi, delfini su jedina vrsta životinja koji razvijaju prirodan oblik dijabetesa tipa dva.

       Mužjaci skupljaju morsku travu od koje prave buket cveća i donose ga do voljene ženke.

       Delfini imaju sposobnost prepoznavanja, pamćenja i rešavanja problema, što ih čini jednim od najinteligentnijih bića na planeti.

Objasnjena misterija vantjelesnih iskustava

Objašnjena misterija vantelesnih iskustava

Da li su neobične priče ljudi koji su videli svetlost, svoje telo na operacionom stolu i druga priviđenja tokom srčanog udara, kome ili drugih stanja blizu smrti?

Naučnici smatraju da čak svaka deseta osoba ima slična iskustva, najčešće tokom srčanog udara.

Kevin Nelson, profesor neurologije na Univerzitetu u Kentakiju, proučava ova iskustva više od 30 godina. U svojoj novoj knjizi The God Impulse — Is Religion Hardvired Into The Brain?, on nudi objašnjenja za sve elemente vantelesnog iskustva. Ključna tačka njegovog objašnjenja je izlazak iz REM faze sna, kada najviše sanjamo, a osim mišića očiju, srca i dijafragme koja kontroliše disanje, potpuno smo paralizovani.

Profesor Nelson veruje da su neki ljudi osetljiviji i da teže prelaze iz REM faze u stanje budnosti. On ovo stanje naziva 'REM poremećaj' jer se paraliza koja prati REM fazu javlja kod njih dok su budni - i često je praćena halucinacijama. Istraživanje koje je sproveo na 55 ljudi koji su imali iskustvo van tela u situaciji blizu smrti pokazalo je da je 60 odsto njih imalo „poremećaj REM“ čak i pre vantelesnog iskustva, dok je samo 24 odsto nasumično odabranih ljudi su imali sličan problem.Svetlost

Ali šta je sa svetlom, tunelom, neobičnim susretima...? I to se može objasniti. Profesor Nelson je otkrio da se ovi simptomi javljaju i kod ljudi koji padaju u nesvest, a ne samo kod onih kojima je život ugrožen. Ono što je zajedničko većini ovih epizoda je privremeni prekid dotoka krvi u mozak.

„Uobičajeno, 20 odsto krvi koju pumpa srce ide u mozak. Ako se protok krvi smanji za trećinu, mozak ostaje aktivan, ali se posle 20 sekundi gubi svest. Mozak ne doživljava nikakvu štetu, čak i ako ovaj protok krvi traje satima. Ali za to vreme osoba može izgubiti i povratiti svest. Tkivo koje je tada najosetljivije nije mozak već oko, odnosno mrežnjača oka. Tada se javlja karakterističan tunelski vid. Svetlost na kraju tunela može doći iz okoline, kao što je hitna, jer je to svetlo jedino svetlo koje mozak prepoznaje zbog nedostatka krvi u glavi. REM sistem je povezan sa vizuelnim sistemom i može da 'uključuje' unutrašnju projekciju svetlosti", piše dr Nelson.

Pokret

Ali ljudi ne samo da vide tunel, već se i kreću u njemu – kako se to može objasniti?

„Oblast mozga povezana sa iskustvom van tela nalazi se odmah pored dela odgovornog za osećaj pokreta. Zbog problema u funkcionisanju mozga tokom REM faze, mozak može osetiti pokret“, kaže profesor.

Pošto su tokom REM faze ljudi paralizovani, inače bi mogli da se povrede dok sanjaju, osećaj mrtvih je vrlo lako objasniti.

Plutajući

Šta je sa lebdenjem? Profesor Nelson nas upućuje na eksperiment švajcarskog neurologa Olafa Blankea. On i njegove kolege su sasvim slučajno otkrili kako se dešava vantelesno iskustvo dok pripremaju 43-godišnjeg pacijenta za operaciju. Ispitujući gde je izvor problema koji je imala, poslali su električni impuls određenim delovima mozga. U jednom trenutku, dok je žena bila budna tokom eksperimenta, objasnila je da je lebdela iznad svog tela i posmatrala eksperiment. Čim je struja isključena, osećaj plutanja je prestao.

Osećaj blaženstva

Osećaj blaženstva se može objasniti hemijskim procesom u mozgu koji se često dešava tokom krize – telo oslobađa hemijska jedinjenja koja nas opuštaju i smanjuju osećaj šoka.

Ovim istraživanjem prof. Nelson ne opovrgava veru u Boga, ali objašnjava da duhovne stvari, zbog našeg neznanja o fizičkim i duhovnim stanjima, često znamo da pogrešno protumačimo.

„Umesto da pređe direktno iz REM faze u budnost, mozak onih koji su imali iskustvo van tela češće meša ove dve faze u jednu. Zbog toga osoba ostaje u 'graničnoj' svesti", objasnio je on.

„Mnogi ljudi ulaze u ovaj prag svesti samo na nekoliko sekundi ili minuta pre nego što izađu iz REM faze ili se probude. U ovom graničnom stanju pojavljuju se paraliza, svetlost, halucinacije i snovi. Tokom krize kao što je srčani zastoj, ovo stanje može objasniti mnogo toga što nazivamo iskustvom van tela.'

Misteriozni krugovi smrti

Misteriozni fenomen: “Krugovi smrti” kojima se Afrikanci boje približiti.

Izvanzemaljci, radijacija, energetska polja i termiti neke su od teorija nastanka neobičnog afričkog fenomena… 

Neobični vilinski krugovi u Namibiji zbunjuju naučnike još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća. 

Pravilne okrugle tvorevine u travi koje se prostiru na potezu od otprilike dva kilometra misteriozno se pojavljuju i nestaju. Životni vijek im je otprilike od dvadeset do sedamdeset godina, a zaokružiti se mogu i do 15 metara promjera.

Vilinski krugovi su vječna inspiracija teoretičara zavjere koji su za nastanak tog afričkog fenomena optužili vanzemaljce i dovodili ih u vezu s letećim tanjirima. 

Svjetski stručnjaci su za to vrijeme neumorno tražili uzrok hirovitim oblicima. 

Neki su smatrali kako se radi o tragovima meteora, drugi su pak istraživali povezanost s energetskim i magnetskim poljima, bakterijama, gljivicama, čak i radijacijom. 

Norbert Juergens sa Univerziteta u Hamburgu objavio je studiju u kojoj navodi kako je namibijski fenomen rezultat dobrog apetita termita što se  hrane travom oblikujući pritom okoliš. 

Istraživanje je palo u vodu nakon što se ustanovilo kako su termiti dolazili do već postojećih krugova te da najvjerovatnije nemaju uticaja na njihov nastanak. Norbertovoj tezi nije išlo u korist niti ponašanje termita koji pak nemaju sposobnost oblikovanja tako pravilnih krugova. 

Najizglednije je kako trava raste na specifičan način zbog manjka vode na suhom namibijskom tlu – baš kao što u mladim šumama vegetacija raste zbijeno da bi se s godinama raštrkala i tako omogućila drveću više prostora i hrane. 

Biljke koje se na takav način brinu za vodu i resurse postoje i na drugim dijelovima svijeta, samo što rezultati nisu toliko dramatični. Bez obzira na nauku, lokalno stanovništvo taj neobičan kraj izbjegava u širokom luku. 

Domoroci smatraju da je za „krugove smrti“ kriv zmaj koji živi pod zemljom, a njegov vatreni dah oblikuje namibijsko tlo. Prema drugoj legendi, krugovi u travi su zapravo otisci bogova. 

Misterij namibijskih krugova ostaje neriješen, no naučnici se nadaju da će baratati s više podataka nakon što pomno istraže sastav tla i količinu vode. Do tada mogu samo nagađati… 

Indigo djeca

Indigo djeca - glasnici s neba

Pojam "indigo djeca" se sve više koristi u svijetu, a označava posebnu vrstu djece koja su na ovaj svijet došla s ciljem da pomognu duhovni rast čovječanstva i nauče nas živjeti u većoj harmoniji i miru. Mnogi ih opisuju kao duhovna bića koja su se u naše doba došla masovno utjeloviti kako bi ubrzali i potpomogli cjelokupnu preobrazbu čovječanstva prema višim razinama svijesti.

Vidovnjaci tvrde da ih možemo prepoznati po osobitoj boji njihove aure koja je boje indiga ili ljubičasto tamnoplava. Indigo boja simbolizira čeonu čakru, ili takozvano treće oko, energetski centar odgovoran za intuiciju i psihičke sposobnosti. 

Indigo djeca su i dobila ovo ime zbog pretpostavke da je kod njih ovaj centar potpuno otvoren. Nekada su ih zvali i «električno plavima» ili «kobaltnima» zbog različitih nijansi visoko-frekventnih zračenja njihovih aura. 

Indijanci su također prepoznavali posebnu vrstu djece te su ih nazivali Djecom Sunca, drugi autori koriste naziv Milenijska djeca, Djeca novog sna itd. U literaturi pronalazimo čitav niz različitih termina , ali ovdje ćemo zadržati naziv indigo djeca zbog njegove opće prihvaćenosti i simbolizma.

Riječ je o djeci koja već od najranijeg doba pokazuju izuzetnu mudrost i cjelovitost, često se sjećaju svojih prošlih života, odlikuju se jakim moralnim shvaćanjima, ljubavi prema životu i zajedništvu svih živih vrsta te imaju snažan osjećaj ljubavi prema prirodi i planeti Zemlji . 

Često su u kontaktu s duhovnim i eteričnim svjetovima, te razgovaraju sa životinjama i drvećem.

Tajna Bucegi planina

TAJNA BUCEGI PLANINA

Vanzemaljska baza i hologramska knjižnica

.

Ljeta 2003. godine, u dotad neistraženom dijelu Bucegi planina, duboko u kori Zemlje pronađeno je nešto nevjerovatno.

Tim iz Zero Department-a (tajni ogranak rumunjske obavještajne službe – SRI) otkrio je sklop tunela očito izbušenih nepoznatom tehnologijom. Otkriće koje bi moglo u potpunosti izmjeniti ljudsku povijest i sudbinu čovječanstva.

.

Postoje 4 glavna tunela i udaljeni sporedni tuneli koji vode duboko ispod podzemnih prostorija. Jedan vodi do prostorije s nizom ogromnih kamenih stolova poredanih duž zidova s ​​obje strane. Stolovi su bili visoki oko 2 metra, bića koja su za njima sjedila morala su biti visoka najmanje 5 metara.

Površina stolova je imala fino urezane reljefe, različite oznake nepoznatog pisma sličnog klinastom pismu. Simboli nisu bili naslikani, ali su zračili fluorescentnom rasvjetom u različitim bojama, pri čemu je svaki stol imao svoju boju.

Na nekim stolovima je bilo različitih objekata, koji su izgledali kao tehnički alati. Iz nekih od njih, prozirne bijele žice su se pružale do poda i ulazile u sjajne kutije koje su bile postavljene direktno na pod.

Bližim istraživanjem, utvrđeno je da su kabeli ekstremno fleksibilni i laki. Kad god bi se netko približio stolovima, automatski bi se aktivirala hologramska projekcija na kojoj su bili označeni aspekti određenog znanstvenog polja. Trodimenzionalne slike su bile savršene i bile su visoke skoro 2,5 metara.

Projekcije su tekle same od sebe, a bile su i interaktivne, mijenjajući se ovisno o dodirnutih simbola..

Zidovi u Velikoj galeriji su se činili kao da su od nekog sintetičkog materijala, ali su pod kožom djelovali organski kao da je živo. Bili su kao gusto ulje, a njihov je odraz bio zelen i plav.

Kasniji testovi su otkrili da je materijal pomalo grub, ali da se ne može ogrebati niti saviti. Podnio je bilo kakav pokušaj lomljenja ili rezanja. Znanstvenici su kasnije pokušali zapaliti materijal, ali je plamen misteriozno apsorbiran u zidove.

Američki  znanstvenici koji su također istraživali tunele su se složili da je materijal misteriozna kombinacija organske i anorganske tvari, čak su pokušali zapaliti materijal, ali je plamen misteriozno apsorbiran u zidove.

 Iz te prostorije se može doći u "biblioteku". Ne biblioteka kakvu mi zamišljamo već holografska prostorija, u kojoj su vidjeli svu našu povijest a koju možete vizualno pogledati.

Do nje je prostorija gdje se može vidjeti holografske eksperimente sa DNK, u realnom vremenu. Sve sobe, iako bez vidljivog izvora, su bile "pokrenute" i osvjetljene. Velika galerija je bila potpuno osvijetljena. 

. 

Tunel koji vodi iz Velike dvorane nakon 84 metra,  skreće udesno. Na tu se moglo vidjeti plavo svjetlo, koje je predstavljalo odraz zaštitnog štita energije. 

.

Tunel za koji se smatra da je glavni navodno vodi iz "biblioteke" prema "Unutrašnjoj Zemlji", međutim zaštićen je golemim vratima koja isijavaju nepoznatom plavičastom energijom. Tri člana prvog specijalnog tima su pokušala dotaknuti vrata i trenutačno su umrli od zatajenja srca.

Bilo kakav predmet, bilo kamen, plastika, metal ili drvo, bačen na prepreku, istog trenutka se pretvarao u prašinu. 

.

Prijetnja SAD i Crkve

Iako je Rumunjska prvotno planirala objaviti otkriće Kada je američka diplomacija obaviještena o tome da će Rumunjska objaviti otkrića, sve se pretvorilo u kaos. Predsjednik je pozvan na direktan telefonski razgovor s Bijelom kućom.

Za par sati, SAD su blokirale sve financijske transakcije s Rumunjskom i pristup svim drugim financijskim institucijama. Rumunjska je bila spremna proglasiti “izvanrednu situaciju”.

Pregovori između dužnosnika SAD i rumunjskog ministarstva za izvanredne situacije u Bukureštu. Glavni razlog koji su navele SAD bio je sprječavanje panike u svijetu, ali nisu napomenuli da je trenutno stanje globalnog kaosa direktan rezultat namjerne obmane i manipulacije od strane masona i drugih tajnih društava.

Čak se i Vatikan umiješao, a papa je rekao da je ovo veliki korak za čovječanstvo i da je potrebno da se pričeka.

Papa je obećao da će osigurati Rumunjskoj određene dokumente iz drevnih papinskih arhiva koji su od velike važnosti za Rumunjsku.

Nakon 24 sata pregovaranja, konačno je postignut dogovor između Rumunjske i SAD. Rumunjska je odgodila objavljivanje, koje će biti izvedeno postupno. 

.

Navodno postoje 4 ovakve baze a jedna je navodno u Iraku zbog koje je SAD i pokrenuo rat koji je farsa kako bi zapravo kontrolirala baza.

.

Jesu li baze ulaz u središte Zemlje? Jeli se možda ispod naših nogu nalazi još uvijek neotkrivena kolonija? Da li je to dokaz vanzemaljske posjete ili možda naša vlastita vrsta u nekim prijašnjim reinkarnacijama?

Kako bilo valjda će se istina jednom otkriti.

.

Najveći misterij

Najveći svjetski misterij postao još zagonetniji: Novo otkriće o Stonehengeu

Arheolozi i geolozi proveli su nekoliko stoljeća raspravljajući o podrijetlu materijala koji su korišteni za izgradnju Stonehengea, ali argument se konačno može raspraviti zahvaljujući novoj studiji u časopisu Science Advances.

Koristeći niz kemijskih analiza, autori studije pružaju prilično uvjerljive dokaze da goleme gromade građevine potječu iz mjesta zvanog West Woods, nekih 25 kilometara od samog spomenika.

Kultni Stonehenge

Kultna neolitska znamenitost, Stonehenge nalazi se u sadašnjem okrugu Wiltshire u Ujedinjenom Kraljevstvu i sadrži kamenje različitih vrsta i veličina. Primarna arhitektura spomenika sastoji se od golemih silkretnih megalita, poznatih kao sarseni, dok se niz manjih kamenja, zvanih bluestones, također nalazi po cijelom mjestu.

Izvori Stonehengea

Prijašnja istraživanja pratila su puno kamenja do njihovih različitih točaka podrijetla, a neke su graditelji Stonehengea prenijeli više od 200 kilometara s lokacija u Walesu.

Izvor sarsena, međutim, do sada je izmicao znanstvenicima, s puno nagađanja, ali malo stvarnih dokaza o podrijetlu ovih kolosalnih gromada. Kako bi konačno riješili misterij, istraživači su upotrijebili tehniku ​​zvanu prijenosna rendgenska fluorescentna spektrometrija za analizu kemijskog sastava preostalih sarsena, prije nego što su ih međusobno usporedili kako bi odredili njihov stupanj kemijske varijabilnosti.

Smatra se da je spomenik izvorno sadržavao oko 80 sarsena, iako su samo 52 ostala na tom mjestu danas.

Od 52 sarsena, za 50 je utvrđeno da su svi došli s istog mjesta. Kako bi odredili ovu zajedničku točku podrijetla, autori studije usporedili su geokemijski potpis jednog od ovih kamenja s onima drugih sarsena iz cijelog Ujedinjenog Kraljevstva. Tako su uspjeli identificirati West Woods, koji se nalazi sjeverno od Stonehengea kao izvor masivnog kamenja.

Novo otkriće

Iako pomaže u rješavanju jedne od glavnih misterija oko Stonehengea, ovo otkriće također postavlja neka fascinantna nova pitanja. Na primjer, za dva sarsena uključena u ovu analizu – poznata kao Stone 26 i Stone 160, otkriveno je da dolaze s druge, neidentificirane točke podrijetla, a autori studije to ne mogu objasniti.

S druge strane, rezultati ove studije barem potvrđuju da je ostalih 50 sarsena vjerojatno dovezeno na lokaciju u isto vrijeme, što sugerira da su bili sastavljeni tijekom jedne faze izgradnje. Ovo diskreditira prethodnu teoriju koja je tvrdila da je jedan od ovih sarsena, poznat kao Heel Stone, bio nabavljen iz obližnjeg mjesta i podignut prvi, a da su ostali doneseni iz daleka kasnije.

Unatoč najnovijim otkrićima o povijesti Stonehengea, znanstvenici još uvijek ne mogu potvrditi tko je izgradio drevni spomenik i kojoj je svrsi služio, piše Iflscience.

Iluzija

Ogledala mogu izazvati halucinacije...

Ako dovoljno dugo gledate u ogledalo,počinje se stvarati iluzija...senke se pomeraju...komešaju i oživljavaju.

Ovaj fenomen poznat je kao Psychomanteum a potiče iz antičke Grčke kada su ljudi u sumrak posmatrali površinu vode da bi komunicirali sa dušama preminulih...

Ipak,desi se nekad da vidimo nešto za šta nemamo objašnjenja. Da li su svaki put u pitanju iluzije?

Mislim da nisu...

The ghost

Please enlarge to see both pictures…. Head doorman Reece Hugill of Manhattan’s Pub in Stockton, Teesside, UK, was exploring the pub after a team of paranormal investigators had just taken a tour of the building.

Reece, a self-confessed sceptic, decided to take a random photo and was shocked to see what looks like a ghostly image of young boy in the picture.

Reece said. “Manhattan’s is said to be Stockton’s most haunted building,

“People have said there has been over 100 recorded deaths here. Others, like old owners and staff, have said they have heard voices and seen things move.

“I was showing a new member of security staff around the building, and I told him we had some mediums/paranormal investigators come and check the place out a few days prior.

“We went all the way to the top floor – each floor got creepier and creepier. The other two also started to say it was very cold, which I shrugged off because the windows were old and cracked.”

He added “Everybody has said it’s a little boy which is strange because the investigators mentioned a young trapped spirit named Joshua

Ghost

BEATLE GEORGE HARRISON SAW A GHOST.

Early in 1970, George purchased the dilapidated Friar Park in Henley on Thames, saving it from demolition.

Recently the home of a school run by nuns, the massive mansion was a restoration nightmare.

It had once been grand, replete with stunning gardens, but had gone to rack and ruin.

The 120 room mansion had been the mastermind of Victorian eccentric and lawyer, Sir Frank Crisp (1843 – 1919), who built it in 1890.

The neo-Baroque building boasted lots of scantily clad friar sculptures in the garden, an underground cave system, a recreation of the Matterhorn and stepping stones just under the pond to give the impression of someone walking on water.

The public were allowed in the gardens, and Crisp would enjoy leaping out on unsuspecting visitors walking round the grounds.

Sir Frank became something of an inspiration to George Harrison, who put in a lot of graft restoring the grounds and mansion to their former glory, and restoring the dignity to the unfortunate friar statues who had their ‘anatomy’ chopped or cemented over by the affronted nuns.

Around the grounds, George rather enjoyed the quips and sayings Sir Frank had carved.

Quite a few found their ways into Harrison’s music, and Sir Frank even was the subject of a song on Harrison’s post Beatle’s LP All Things Must Pass (the cover art of which was photographed in Friar Park’s gardens).

However, Sir Frank seems to have impinged on Harrison’s tenure in Friar Park in a supernatural way.

There already was local legend that Sir Frank’s ghost walked his former home. For George and his associates living there, it was more of a reality.

Chris O’Dell, a tour manager and general assistant, who had worked for The Beatles at Apple, lived at Friar Park and worked for George and his first wife Pattie Boyd.

In her memoirs Miss O’Dell: Hard Days and Long Nights with The Beatles, The Stones, Bob Dylan and Eric Clapton, O’Dell writes that she always felt Friar Park to have a spooky tinge.

One night, Terry Doran, George’s assistant burst into the kitchen trembling and pale, exclaiming, “I just saw a ***** ****** ghost!”

He had been in the Minstrel’s Gallery and encountered a man standing there.

On being asked who he was, the strange man vanished. It took a lot of wine to calm Doran’s nerves.

As for George himself, he liked to while away time in the garden, and could be out there until well after midnight.

It was during one of those sessions, he happened to spot Sir Frank striding around the garden. George’s response isn’t on record, but perhaps with his spiritual outlook, he maybe took it a little better.

Besides, along with Paul McCartney and John Lennon, George already had some personal experience with the paranormal.

Lennon’s home, the Dakota in New York had a haunted reputation long before he took up residence, and he said he had encountered the apartment block’s crying white woman in the corridors.

Friar Park is still in the Harrison family, home to Olivia, George’s second wife, and son Dhani whenever he’s in the UK.

And perhaps Sir Frank Crisp still keeps a quiet watch.

Grad duhova

Grad duhova: Burkittsville

Burkittsville je ukleti grad u Marylandu i dom je duhova građanskog rata i čudnog stvorenja nalik ptici.  Grad Burkittsville su osnovali 1824. godine Joshua Harley i Henry Burkitt.

Godine 1875. zajednicu je počelo terorisati  stvorenje koje su zvali Snalygaster.  Mještani su ga opisivali kao polugmaza, polupticu s udovima hobotnice i metalnim kljunom obrubljenim zubima oštrim poput britve.

Pričalo se da je stvorenje letilo iznad grada i spuštalo se kako bi pokupilo svoje žrtve 

Najranija legenda tvrdi da je ovo čudovište sisalo krv svojih žrtava i da je Imalo ogromna krila, dugačak šiljasti kljun, kandže poput čeličnih kuka i oko u središtu čela

Međutim, većina duhova Burkittsvillea su ljudi koji su izgubili živote tokom građanskog rata.

Sablasni glasovi vojnika se i dalje mogu čuti u nekim dijelovima gradua 

U gradskoj kožari je bila postavljena improvizovana bolnica iz koje većina vojnika nikada nije izašla.  

Kožara je srušena, ali mjesto još uvijek opsjedaju duhovi tih vojnika.

Priča se da će svako ko tu parkira  automobil preko noći, ujutru zateći vozilo obilježeno otiscima vojničkih čizama.

 Tokom rata, kada su se vojnici Konfederacije povlačili, nisu imali vremena pokopati svoje mrtve suborce.  Umjesto toga, platili su čovjeku po imenu Wise da osigura da mrtvi vojnici budu pravilno pokopani.

Wise je prihvatio novac, ali je tijela bacao u napušteni bunar. Svake noći, nakon toga, Wisea su mučile vizije jednog mrtvog vojnika koji mu je rekao je da se zove Jim Tabbs i zahtijevao prikladan pokop za sebe i svoje ljude.

Ne mogavši ​​više izdržati spektralne vizije, Wise je ušao u bunar i otkrio da je posljednje tijelo bačeno u njega imalo pločicu s imenom ušivenu u ovratnik.  Pisalo je: "Narednik Jim Tabbs".

Užasnut, Wise je izvadio sva tijela iz bunara i pokopao ih na groblju. Više nikada ga nisu uznemiravale vizije mrtvih vojnika.

 Vještica iz Blaira

Burkittsville je postao poznat nakon objavljivanja filma The Blair Witch Project.  Siromašni grad Burkittsville se iznenada našao preplavljen grupama turista- istraživača  koje su lutale šumom, pokušavajući pronaći ''prava'' mjesta na kojima se priča dogodila.

Zaista cudno

U nekim delovima Afrike i Južne Amerike neki mravi se koriste za improvizaciju hirurških šavova. Dorilus gribodoi je naučno ime za jednu od šezdeset vrsta mrava koji naseljavaju Afriku, takođe poznatu kao ratnički ili legionarski mravi, a ovi mravi se uglavnom nalaze u centralnoj i istočnoj Africi. Njihov ugriz je toliko jak i uporan da domoroci koriste ove insekte za pravljenje šavova, držaće mrava za zadnji deo tela, poravnati mu čeljusti sa ranom, a zatim će mrav ugrizati pomoću vilica. Jednom kada čeljust sjedini obe strane rane, slomiće telo mrava, ostajući samo glava i vilice. Ovo stvara prirodni šav koji se može koristiti u prirodi ako nema drugih medicinskih sredstava.

Smedja dama

SMEĐA  DAMA

Duh Raynham Halla, popularno poznat kao The Brown Lady, možda je najpoznatiji duh ikada snimljen kamerom.  Svaki istraživač paranormalnog je čitao ili čuo za ovo ukazanje.

Ova njena fotografija na stubištu je snimljena 1936. godine u Raynman Hallu, Norfolk, Engleska i zapravo je najautentičnija paranormalna fotografija svih vremena. 

Smeđa dama je nazvana tako, jer se pojavljuje u smeđoj brokatnoj haljini i široko se vjeruje da je duh Lady Dorothy Walpole koja se 1713. godine udala za Charlesa, drugog vikonta Townshenda.

Pričalo se da je Dorothy bila ljubavnica lorda Whartona, prije nego što se udala za Charlesa koji je Dorothy stalno sumnjičio za nevjeru.

Iako pravni zapisi govore da je pokopana 1726. godine, sumnjalo se da je sprovod bio samo prevara i da je Charles svoju suprugu zaključao u zabačenom dijelu kuće sve do njene "prave" smrti koja se desila mnogo godina kasnije.  

Šta god da je bio razlog njene smrti, sve je bilo prekriveno velom misterije i mnogi su počeli govoriti o viđenjima njenog duha, nedugo nakon što je umrla.

Ali, izvještaj o viđenju od strane bojnika Loftusa, koji je boravio u Raynham Hallu 1849. godine, se smatra jedinim autentičnim izvorom.

Idući prema svojoj sobi, bojnik Loftus i njegov prijatelj su na stepenicama opazili ženu u smeđem brokatu, koja je odmah nestala kad joj se bojnik Loftus pokušao približiti.

Odlučan da se suoči s ukazanjem, vratio se na isto mjesto sljedeće noći i ponovno je vidio.

Bio je užasnut kad je pogledao u njeno lice i vidio samo dvije crne duplje na mjestu gdje su joj trebale biti oči.

Bica iz vulkana

ČUDNA BIĆA VIĐENA U VULKANU

.

 Popocatepetl je aktivni vulkan i mjesto gdje se često viđaju NLO-i. 

.

Jedan Tim za spasavanje sa vulkana je svjedočio kako se prema vrhu ovog divovskog vulkana (obroncima) penju neka stvorenja divovske veličine i nevjerovatne okretnosti – brže nego bi to ijednom čovjeku bilo moguće.

.

Popocatepetl se nalazi u državi Meksiko - u oblastima Puebla i Morelos u središnjem Meksiku. Vrh mu je na 5426 metara (17.802 stopa), što je drugi najviši vrh u Meksiku. .

.

NLO su često viđani u blizini ovog vulkana i cijelom okolnom području, a neki svjedoci tvrde da su ih vidjeli kako ulaze i izlaze iz grotla vulkana.

U nedavnom intervjuu Tercermilenio, alpinist Guillermo Vidales, također poznat kao Huracán Vidales, izjavio je da je gorska služba spašavanja posade na Popocatepetlu vidjela humanoidno biće visoko oko oko 2,5 metara, na nadmorskoj visini od preko 4.000 metara (13.000 stopa). Vidjeli smo ova bića u više prilika, a gledano iz daljine čini se da biće tanke i smeđe figure i ne nosi nikakvu vidljivu odjeću. Bića su pokazala nevjerojatnu brzinu i vještinu, kaže Vidales.

.

„Jednom, vidjeli smo jedno od tih bića kako se popne na ledenjak na vrhu za 10 minuta, za što bi i najjačem i najbržem čovjeku trebalo 3-4 sata. Oni imaju nevjerojatnu okretnost“, dodao je.

Osim fotografija, Vidales kaže da su timovi pronašli tragove koji ne nalikuju ljudskim.

.

Otisci su vrlo veliki, dio koji izgleda kao peta ostavlja rupu, a drugi dio traga otkriva kandžu koja vjerojatno služi kao potpora jer je otisak plići.

.

Nitko nema pojma što i tko bi mogla biti ova bića. Ako žive na vulkanu, treba znati da je ovaj vulkan samo u novije doba eruptirao više od 28 puta.

.

By Moon

Banana zmija

Kostarikanska banana zmija... 💛💛

Jedna od najopasnijih vrsta smrtonosnih zmija.

Njegov oblik, poput gomile banana, može vas zavarati dok lutate šumom.Porijeklom je iz Sjeverne i Južne Amerike.

Najveći svjetski misterij

Najveći svjetski misterij postao još zagonetniji: Novo otkriće o Stonehengeu

Arheolozi i geolozi proveli su nekoliko stoljeća raspravljajući o podrijetlu materijala koji su korišteni za izgradnju Stonehengea, ali argument se konačno može raspraviti zahvaljujući novoj studiji u časopisu Science Advances.

Koristeći niz kemijskih analiza, autori studije pružaju prilično uvjerljive dokaze da goleme gromade građevine potječu iz mjesta zvanog West Woods, nekih 25 kilometara od samog spomenika.

Kultni Stonehenge

Kultna neolitska znamenitost, Stonehenge nalazi se u sadašnjem okrugu Wiltshire u Ujedinjenom Kraljevstvu i sadrži kamenje različitih vrsta i veličina. Primarna arhitektura spomenika sastoji se od golemih silkretnih megalita, poznatih kao sarseni, dok se niz manjih kamenja, zvanih bluestones, također nalazi po cijelom mjestu.

Izvori Stonehengea

Prijašnja istraživanja pratila su puno kamenja do njihovih različitih točaka podrijetla, a neke su graditelji Stonehengea prenijeli više od 200 kilometara s lokacija u Walesu.

Izvor sarsena, međutim, do sada je izmicao znanstvenicima, s puno nagađanja, ali malo stvarnih dokaza o podrijetlu ovih kolosalnih gromada. Kako bi konačno riješili misterij, istraživači su upotrijebili tehniku ​​zvanu prijenosna rendgenska fluorescentna spektrometrija za analizu kemijskog sastava preostalih sarsena, prije nego što su ih međusobno usporedili kako bi odredili njihov stupanj kemijske varijabilnosti.

Smatra se da je spomenik izvorno sadržavao oko 80 sarsena, iako su samo 52 ostala na tom mjestu danas.

Od 52 sarsena, za 50 je utvrđeno da su svi došli s istog mjesta. Kako bi odredili ovu zajedničku točku podrijetla, autori studije usporedili su geokemijski potpis jednog od ovih kamenja s onima drugih sarsena iz cijelog Ujedinjenog Kraljevstva. Tako su uspjeli identificirati West Woods, koji se nalazi sjeverno od Stonehengea kao izvor masivnog kamenja.

Novo otkriće

Iako pomaže u rješavanju jedne od glavnih misterija oko Stonehengea, ovo otkriće također postavlja neka fascinantna nova pitanja. Na primjer, za dva sarsena uključena u ovu analizu – poznata kao Stone 26 i Stone 160, otkriveno je da dolaze s druge, neidentificirane točke podrijetla, a autori studije to ne mogu objasniti.

S druge strane, rezultati ove studije barem potvrđuju da je ostalih 50 sarsena vjerojatno dovezeno na lokaciju u isto vrijeme, što sugerira da su bili sastavljeni tijekom jedne faze izgradnje. Ovo diskreditira prethodnu teoriju koja je tvrdila da je jedan od ovih sarsena, poznat kao Heel Stone, bio nabavljen iz obližnjeg mjesta i podignut prvi, a da su ostali doneseni iz daleka kasnije.

Unatoč najnovijim otkrićima o povijesti Stonehengea, znanstvenici još uvijek ne mogu potvrditi tko je izgradio drevni spomenik i kojoj je svrsi služio, piše Iflscience.

Carolija zrna kave

☕️ ČAROLIJA ZRNA KAVE

✨ Stavite li zrna kave i mali češanj češnjaka u malu platnenu vrećicu i stavite ispod kućice vašeg ljubimca ili na povodac za šetnju, zaštitit ćete ga od kontraproduktivnih energija koje svakodnevno upijaju kako bi se brinuli o nama.

✨Ako u četvrtak na polumjesecu otpuhnete mljevenu ili samljevenu kavu na ulazu u svoju kuću, blagostanje nikada neće napustiti vaš život.

✨Ako na dan punog Mjeseca oko svijeće stavite zrna kave ili mljevenu kavu i na nju ugravirate cilj koji želite postići, povećavaju se šanse da ga i ostvarite. Upamtite da morate pričekati barem jedan ciklus punog mjeseca kako biste vidjeli rezultate.

👉✨Ako stavite malo zrna kave u desni džep, novac će lako doći.

✨Ako se u petak uz rastući Mjesec okupate u kupku uz dodatak malo kave i ružmarina, vaša ljubav prema sebi će ojačati.

✨Ako se u petak kada Mjesec opada, okupate u kupki s kavom i origanom, uspjet ćete preboljeti rane srca.

☕️✨Ako ste nešto izgubili i ne možete pronaći, popijte kavu i dok to radite zamolite ga da vam pokaže gdje je ono što ne možete pronaći. Kada završite s pićem, pogledajte dno šalice i ono što je ostalo, dobro promotrite svaki detalj i pomislit ćete gdje se to točno nalazi.

✨Ako želite proći važan ispit ili razgovor za posao, stavite nekoliko kapi kave na zapešća i iza ušiju. To će vam donijeti povjerenje u vaše mogućnosti i ostavit ćete sjajan dojam.

👉✨ Ako posljednju noć u godini u cipele stavite malo mljevene kave, sreća će vas pratiti preostalih 365 dana.

Djeca koja masu

DJECA KOJA MAŠU

 Sredinom 80-ih u gradu Davao na Filipinima je nestalo dvoje male djece.

Jedna od svjedokinja je rekla policiji da ih je prije otprilike sedam dana vidjela kako hodaju ulicom u blizini šume. Kada su došli na odredište, policajci su krenuli u potragu, ali nestalu djecu nisu uspjeli da pronadju.

 U 1990-ima, na toj lokaciji je zabilježen veliki broj saobraćajnih nesreća, te bili prijavljeni brojni kvarovi vozila.

2011. godine, sedmogodišnji dječak se jako rado igrao upravo na mjestu gdje su, prije tridesetak godina, nestala djeca vidjena posljednji put. 

Dječak i njegova porodica su živjeli u neposrednoj blizini i on se, posebno noću, volio  iskradati i odlaziti u pravcu šume. Majka ga je često  zbog toga.grdila, jer je bila zabrinuta za njegovu sigurnost.

Jednom prilikom ga je upitala zašto noću kriomice odlazi u šumu, na šta joj je dječak odgovorio da tamo ima  prijatelje s kojima se igra.

Majku su interesovala imena  prijatelja s kojima je provodio vrijeme. Rekao je da se zovu Mela i Totoy.

11. jula 2011. dječakova majka se pretvarala da spava, kako bi mogla pratiti sina i upoznati prijatelje o kojima njen sin govorio.

Bilo je ponoć, kada je dječak tiho izašao iz kuće. Majka je potajno pošla za njim.

Konačno, ugledala ga je kako na cesti razgovara s nekim koga nije bilo.

Kao da je pričao s nevidljivim stvorenjem!

Potom je dječak zašao dublje u šumu.

Majka je, kroz šumu, nastavila pratiti dječaka koji se uputio prema velikom, šupljem stablu i u krenuo da udje u njega.Tada je potrčala prema njemu i zaustavila ga. Pitala ga je šta radi na tom mjestu, a on joj je odgovorio da se tu uvijek igra sa svojim prijateljima.

Tada je majka zavirila unutar stabla.

Vidjela je dva dječija kostura u sjedećem položaju.  Kad je došlo jutro, odmah je prijavila nadležnima.

Utvrdjeno je da su to bili kosturi dvoje nestale djece iz 80-ih; Mela i Totov.

Dječak je rekao policiji da su njegovi prijatelji jako ljuti na ljude u automobilima koji su prolazili pored njih, ignorišući ih; pokušavali su biti ljubazni i mahali im, ali ih oni, jednostavno, nisu primjećivali.

Zbog izjave dječaka, nadležni su odlučili da pored ceste postave jedinstven saobraćajni znak djece koja mašu.

Molimo vas, uzvratite im,  mahnite.

 -

Jedna od najvećih misterija u istoriji

Jedan  od najmisterioznijih događaja u istoriji dogodio se na današnji dan 30  juna 1908 godine duboko nad Sibirskom tajgom. Rano ujutru u dolini reke  Podkamenaja u oblasti Tunguska nebo je obasjala misteriozna svetlost a  eksplozija koja je usledila čula se na udaljenosti od 1000 kilometara.  Od detonacije su popucali prozori na kućama u mestu Vanavara udaljenom  60 kilometara od epicentra. Udarni talas obišao je dva puta zemljinu  kuglu. Šumski pokrivač je goreo dva dana. Eksplozija je na površini od  2150 kvadratnih kilometara, pokosila 80 miliona stabala šume. Prema  izjavama retkih očevidaca uglavnom pastira, udaljenih skoro hiljadu  kilometara od mesta događaja, pre eksplozije na nebu se video dug  svetleći trag zaslepljujućeg sjaja koji se lagano kretao. Nakon deset  minuta usledio je snažan bljesak, a onda se začula serija jakih  detonacija. Zatim je stigao udarni talas koji je obarao ljude na zemlju.  Prošlo je 20 godina dok nije stigla prva grupa istraživača. Prizor koji  su tamo zatekli bio je zastrašujući. Ostaci oko 80 miliona iščupanih  stabala ležala su korenom okrenutim prema epicentru. Nije nađen ni  krater koji bi svedočio udaru meteorita. Veruje se da je eksploziju,  1000 puta jaču od atomske bombe bačene na Hirošimu, izazvao kameni  meteorit koji je eksplodirao nakon ulaska u zemljinu atmosferu. Narednih  5 dana posle eksplozije u tom delu nije bilo noći. Tunguska eksplozija ostala je misterija.

Ovo vrijedi procitati

Do pre nekoliko decenija, eutanazija se praktikovala na Sardiniji, a zadatak „ženske akabadore“ bio je da ljudima u agoniji donese smrt.

S'accabadora je bila žena koja je, na poziv rodbine smrtno bolesnog pacijenta, nastavila da ga ubija, stavljajući tačku na njegovu patnju. Milosrdan čin prema umirućem čoveku, ali i čin neophodan za preživljavanje rođaka, posebno za manje imućne društvene slojeve: u malim selima, daleko od lekara, služio je izbegavanju dugih i groznih patnji bolestnika.

Žena Acabadora je uvek dolazila u kuću umirućeg čoveka noću i, nakon što je pustila članove porodice koji su je pozvali, ušla je u sobu smrti: vrata su se otvorila i umirući čovek iz svog kreveta od agonije video je kako ulazi obučena u crno, pokrivenog lica i razumeo je da će se njegova patnja uskoro završiti.

Bolesna osoba je ubijena jastukom, ili je žena zadala udarac „su mazzolu“ koji je izazvalo smrt.

 

S'accabbadora je otišla na vrhovima prstiju, kada je izvršila misiju, a članovi porodice bolesnika izrazili su joj duboku zahvalnost za uslugu učinjenu njihovom rođaku nudeći joj zemaljske proizvode.

Gotovo uvek je udarac bio usmeren u čelo.

Termin „accabadora“ potiče od španskog „acabar“, što znači završiti.

 '' Su mazzolu '' je bila vrsta palice namenski izgrađena od maslinove grančice, dugačke 40 centimetara i široke 20, sa drškom koja omogućava sigurno i precizno držanje.

Na Sardiniji se s'acabbadora bavila do pre nekoliko decenija, posebno u centralno-severnom delu ostrva. Poslednje poznate epizode ​​„akabadure“ dogodile su se u Lurasu 1929. godine i u Orgosolu 1952. godine. Pored dokumentovanih slučajeva, mnogi su i  povereni usmenom prenošenju i porodičnim sećanjima. Mnogi se sećaju dede ili pradede koji je u svakom slučaju morao da izađe na kraj sa damom odevenom u crno.

Ovo postojanje se oduvek smatralo prirodnom činjenicom, jer je postojala babica koja je pomogla da se rodi, a bila je i s'accabadora koja je pomogla da se umre. Čak se kaže da je to često bila ista osoba i da se njegov zadatak razlikovao po boji haljine (crna ako je nosio smrt, bela ili bistra ako je morala da rodi život).

Ova figura, izraz društveno-kulturnog i istorijskog fenomena, praksa je eutanazije, au malim ruralnim gradovima Sardinije povezana je sa odnosom koji su Sardinci imali sa smrću, smatrajući se zaključkom prirodnog ciklusa života.

Da li vjerujete u vilenjake?

70% Stanovništva na Islandu veruje u vilenjake.

U februaru 2013. godine, na Islandu planinari su primetili biće koje se kretalo na  sve četiri noge, i više je podsećalo, prema njhovom svedočenju na  majmuna, nego na čoveka. Bila je to Danska antropologkinja Karen Sondegard koja je nestala 2006 godine. Nađena je gola, prekrivena prašinom govoreći nepoznati jezik. Pronađena je ispred otvora u steni, mestu za koje se u islandskoj mitologiji veruje  da krije vilenjake, male humanoide, čije je postojanje Sondergardova  nameravala da istraži 2006. godine, kada joj se izgubio trag. Jedino što su uspeli da razumeju je bila reč "alfur", staru islandsku reč za vilenjake. Na njenim leđima smo videli čudne tetovaže, slične onim znakovima, koje  su postavljali Vikinzi na stenama, još iz vremena kada su se naselili na  Island", kazao je Arnold Gurjohansen iz Nacionalne spasilačke službe. Vlada uzima priče o vilenjacima toliko ozbiljno, tako da, kada gradi  puteve, zaobilazi mesta koja se povezuju sa navodnim staništem  "vilenjaka".Fabrike na Islandu, ne mogu da dobiju građevinsku dozvolu,  ukoliko se pre gradnje ne dokaže da na mestu fabrike u podzemlju nema  "vilenjačkih staništa". Šta se desilo sa naučnicom? gde je bila 7 godina možda nikad nesaznamo.