Prirodni lijek protiv bolnih menstruacija

Mjesečnica je postojala davno prije ljekarni, u kojima 24 sata dnevno možemo nabaviti lijekove protiv bolova.

Upravo u tom razdoblju, narodna medicina bila je jedina pomoć koja je uklanjala neugodne simptome PMS-a, a mi vam donosimo najučinkovitiji koji uklanja bol bolje od tableta…

Istraživanje je pokazalo kako grčeve tijekom mjesečnice ima gotovo 50 posto žena, od čega njih 10 posto doživljava bolove koji su toliko jaki da zbog njih žene ne mogu obavljati uobičajene dnevne aktivnosti.

I dok tablete protiv bolova rješavaju ovaj problem u roku od pola sata, prirodni pripravci nisu toliko brzi, ali mogu biti jednako djelotvorni i puno zdraviji, bez ikakvih posljedica na želudac i na organizam.

Jedan od najstarijih recepata protiv menstrualnih bolova, ali i drugih neugodnih problema poput probavnih smetnji, artritisa i loše cirkulacije, je onaj s ricinusovim uljem.

Ricinusovo ulje se protiv bolova i upala koristilo još u drevnom Egiptu i Grčkoj. U kombinaciji s toplinom, ono se aktivira i upija u kožu te maksimalno opušta živce i mišiće i tako smanjuje grčeve i bolove.

Oblog od ricinusovog ulja protiv menstrualnih bolova

Potrebno vam je:

– Ricinusovo ulje

– Termofor

– Tanji ručnik ili pamučna krpa

Postupak:

1. Namažite ricinusovo ulje na donji dio leđa (područje trbuha i jajnika)i to u debljem sloju.

2. Legnite na trbuh te masni dio leđa prekrijte tankim ručnikom ili pamučnom krpom.

3. Topli termofor stavite na ručnik i ostavite da djeluje 15 do 20 minuta.

4. Maknite termofor s leđa te, po potrebi, ostavite ručnik da koža upije gotovo svo ulje.

5. Oblog će ublažiti simptome PMS-a poput grčeva i bolova u trbuhu i križima.

Savjeti:

– Oblog stavljajte isključivo na leđa, jer toplina iz termofora može biti preagresivna za jajnike.

– Ulje možete namazati i na trbuh, ali tada trbuh zagrijte samo ručnikom i dekom, bez termofora te ostavite da djeluje 30 do 45 minuta.

– Mislite li termofor stavljati na trbuh, on ne smije biti vruć, već samo ugodno topao.

NAJLJEKOVITIJA TINKTURA NA SVIJETU

--GAVEZ--

NAJLJEKOVITIJA TINKTURA NA SVIJETU: Samo pomješajte ovu biljku sa malo rakije…

 

Pomoći će vam kod svakog problema, od naborane i ostarjele kože do preloma kostiju. Od davnina pa do danas, mnogi ljudi su posvjedočili o ljekovitoj moći ove biljke.

“Dva zdrava prsta bi srasla, ako bi bila vezana žilama gavezovog korijena”, kaže stara izreka, koja aludira na to da je ljekovita moć gaveza neograničena i da pomaže kod svake boljke, čak i one najteže.

Latinsko ime gaveza je Symphytum officinale, a u narodu je poznat i kao crni gavez, kilnjak, konjski rep, veliki gavez, korijen za slomljenu nogu, gabež, opašica, svatovci, vela konsolida, volov jezik.

Ova biljka ima vrlo dugačku i šaroliku istoriju upotrebe. Zbog njegove ljekovitosti, u narodu se vjerovalo da potiče iz rajskog vrta.

Kod preloma (pa i zagnojenih) kosti, kod izraslina na kostima, rukama i nogama, kod proširenih vena, vena koje su otvorene, bolova u vratu, bolova usljed amputacije udova, pa čak i kod prorjeđenog koštanog tkiva, bolova u rukama i nogama nakon lomova i skidanja gipsa, bolova u donjem dijelu kičme i oštećenja pršljenova, bolova u ramenima, laktu i koljenima, problema zbog osteoporoze, raznih bradavičastih i ostalih izraslina, trnjenja nogu od tabana do kuka, hemoroida, reumatskog zadebljanja mišića, otvrdlina od gihta, kostobolje i poremećaja cirkulacije.

Sve vrste povreda, uboda, modrica, rana, kao i zgrušavanje krvi, liječi tinktura napravljena od korjena gaveza.

Gavez sadrži hormon auksin, koji sa lakoćom stvara novo tkivo, pa stoga rana brzo zaraste, a alantoin kao glavni aktivni sastojak korena, pospešuje granulaciju i regeneraciju tkiva.

Gavez je nezamenjiv kod upale tetiva, artritisa (upala zglobova), distorzije (iščašenje, uganuće), kontuzija (naboj, nagnječenje), hematoma (krvni podlivi), tromboflebitisa (upale vena) i drugog.

Tinktura od gaveza zauzima počasno mjesto i u kozmetici lica i ruku. Odlika ove tinkture je da obnavlja i preporađa opuštenu i naboranu kožu, naročito bore oko očiju. Nakon duže upotrebe tinkture koža lica i ruku se sasvim regeneriše.

Za spoljašnju upotrebu protiv gihta nema boljeg lijeka od tinkture gaveza, koja se kod teškog gihta lagano utrljava.

Izvrsno se pokazala i u liječenju upale nerava – gdje god su na tijelu bolna mjesta osetljiva na pritisak, to se odražava na periferne nerve.

“Tinktura od gaveza krije u sebi čudesnu snagu. Bolesnicima koje su bezuspješno godinama liječili svim mogućim sredstvima bolesne zglobove i reumu, tinktura od gaveza brzo će pomoći”, tvrdi Maria Treben u knjizi Biljke iz Božje apoteke.

Recept za tinkturu od gaveza

Staviti 100 g korijena gaveza u 700 ml jake rakije ili alkohola u plastičnu flašu i položiti vodoravno da “odleži” na tamnom mjestu 14 dana.

Promućkati svaki treći dan. Nakon 14 dana procijediti i čuvati u tamnoj staklenoj flaši na hladnom mjestu.

Ovom tinkturom mazati oboljelo mjesto 3 puta dnevno. Homeopate tvrde da ne postoji osoba kojoj nije ova tinktura pomogla!

Napomena:

Čisti alkohol umjesto rakije daje tinkturu bez mirisa, dok gavez sa rakijom vrlo neprijatno miriše. Imajte u vidu i da je ova tinktura veoma ljepljiva. Tinktura je isključivo za spoljašnju upotrebu.

Tea for spring blood cleaning

 Tea for spring blood cleaning 

 During the winter, most people move less, the diet is more abundant and more greasy, and the meals often lack vitamins and minerals. The consequence of all this is accumulated toxins in the body, which then cause all the stated problems, the Maja Žalac, Ing points out. Agronomy and phytotherapy. That is exactly why the organism is to be carried out in the beginning of the spring, which is helped by plant teas. 

 A tea mixture against spring fatigue 

 Nettles 30 g 

 Bazgue 25 g 

 Ship 20 g 

 TAKLIZNIK 10 G 

 Melissa 10 g 

 mint 5 g 

 Lazarkinja 5 g 

 fennel 5 g 

 Preparation: 2 Yough spoons The tea mixture puts cooking in a liter of cold water. When he carks, shut down the fire, cover and strain after 10 minutes. Add honey and lemon as desired and tea drink during the day.

List ove vocke je najbolji borac protiv dijabetesa

SMOKVA LIST OVE VOĆKE JE NAJVEĆI BORAC PROTIV DIJABETESA

Poput plodova smokve, njeni listovi pružaju brojne dobrobiti i ljekovito djelovanje našem organizmu.

Listovi smokve obiluju antioksidantima i vlaknima. Sadrže vitamine A, B1 i B2 te minerale kalcijum, gvožđe, mangan, fosfor, kalijum i natrijum. Zbog visokog udjela šećera smokve se ne preporučuju dijabetičarima, međutim njen list je zdrav i koristan upravo za ovu grupu ljudi jer pomaže u regulaciji nivoa šećera u krvi.

Stručnjaci sa zdravstvenog portala “Medical Daily” navode neke od dobrobiti listova smokve:

Pomažu kod prevencije dijabetesa – jer mogu povećati osjetljivost na insulin.

Smanjuje nivo triglicerida – konzumacija listova takođe trenutno smanjuje koncentraciju triglicerida u krvi i smanjuje rizik od srčanih bolesti i pretilosti.

Pomaže kod kardiovaskularnih problema – čaj od listova konzumiran na redovnoj bazi može pomoći pri prevenciji srčanih problema i smanjiti povišen pritisak.

Studija, sprovedena 2016. u Indiji i Saudijskoj Arabiji, dokazala je kako se kod pacova koji su konzumirali ekstrakt lišća smokve povećala osjetljivost na insulin i smanjila koncentracija glukoze u krvi.

Iako se listovi smokve mogu konzumirati i sirovi, ne postoji mnogo recepata koji ih uključuju. Većinom listovi služe kao omot za razne vrste hrane poput riže i povrća, recepata s gljivama ili kao zamjena za tortilje.

Dobrobiti lista smokve:

– reguliše nivo šećera u krvi

– pomaže pri mršavljenju

– stabilizuje krvni pritisak

– snižava trigliceride

– jača kosti

– pomaže kod kožnih oboljenja

– pomaže kod anemije

– ublažava tegobe čira na želucu

– sprečava zatvor

– unapređuje zdravlje srca i krvnih sudova

– pomaže kod afti

Sušenje listova

U kasno proljeće, ljeto ili jesen otrgnite sa stabla zdrave i čitave smokvine listove te ih rasporedite po površini na kojoj ćete ih sušiti.

Sušite ih u sjenci, na tamnom i prozračnom mjestu. Da su listovi suvi vidjećete po tome što su smežurani i mrve se pod prstima kad ih stisnete. Kako bi se brže osušili, možete ih prije sušenja i malo iscjepkati. Kad se osuše, smrvite ih pa ostavite u staklenu teglu s poklopcem.

U zdravstvene svrhe čaj od smokvinog lista trebalo bi piti oko mjesec dana svaki dan, a zatim pauzirati nekoliko nedjelja kako bi ponovna konzumacija imala jednako snažno ljekovito dejstvo.

Pomoć kod dijabetesa

Dvije kašičice osušenih listova smokve prelijte šoljom (200 ml) ključale vode. Pokrijte i ostavite da odstoji 10-15 minuta. Zatim procijedite. Svako jutro popijte jednu šoljicu ovog čaja uz doručak.

*Pomoć kod čira na želucu i afti u usnoj šupljini

Svaki dan dobro sažvaćite po dva mlada smokvina lista pa ih progutajte. Osim što će pomoći kod čira, osvježiće vaš dah i ublažiti neugodne afte.

*Pomoć kod bronhitisa

Prokuvajte tri smokvina lista u vodi s malo smeđeg šećera pa popijte.

Osim kod dijabetesa, čira, afti i bronhitisa, čaj se preporučuje piti i za bolje zdravlje srca, snižavanje krvnog pritiska te kao pomoć u liječenju karcinoma i anemije.

Nuspojave

Listovi smokve smatraju se generalno sigurnim za korištenje, no postoji nekoliko informacija koje bi trebalo uvijek imati na umu.

S obzirom na to da čaj od lista smokve smanjuje šećer u krvi i samu potrebu za insulinom, poželjno je tokom korištenja čaja dodatno mjeriti nivo šećera u krvi. Na ovaj način izbjeći ćete rizik od hipoglikemije i smanjenja šećera u krvi. Čaj od lista smokve poput mnogih drugih čajeva ne preporučuje se trudnicama ili dojiljama.

Pripravci od listova smokve ne preporučuju se za nanošenje na kožu lica i tijela jer mogu uzrokovati fotoosjetljivost, odnosno povećanu osjetljivost kože na sunčeve zrake.

Prije korištenja bilo kojeg biljnog pripravka u zdravstvene svrhe obavezno se savjetujte s doktorom.

Za dijabetes i visak kilograma odličan prirodni lijek

--ZA DIJABETES I VIŠAK KILOGRAMA--   

               

      ---PRAZILUK---

Današnji brz način života ostavlja traga u našem organizmu. Mnogo ljudi danas se bori protiv dijabetesa i viška kilograma. 

Donosimo jedan jednostavan, a erfikasan recept koji može da pomogne u normalizaciji šećera u krvi, ali ida izbaci višak tečnosti iz organizma!

SASTOJCI:

* jedan praziluk s korenom

* flaša mineralne vode od 2 l

Priprema:

Iz flaše mineralne vode od 2 l izlijte otprilike 2 dcl tečnosti i u to ubacite praziluk zajedno sa korenčićima, koje ste prethodno dobro oprali i očistili od zemlje.

Pustite da odstoji tako pripremljeno 24 sata, a potom pijte umesto vode.

Kada ispijete sve, možete da pripremite drugu na isti način. Količina nije ograničena, pijete onoliko koliko imate potrebe.

Lovorov list za zdravlje

Mnoge žene u hranu dodaju lovorov list, posebno u crveno meso i živinu Ne znajući razlog zašto u hranu dodaju lovorov list, kada pitate bilo koju ženu za razlog, ona vam kaže: Da bi jelu dala aromu i ukus.  Dodavanje lovorovog lista mesu pretvara trigliceride u monolipide. Da bi to testirali , prepolovite jedno pile i svaku polovinu skuvajte u šerpi.  U jednu šerpu stavite lovorov list, a drugu ostavite bez lovorovog lista i zabeležitenakon kuvanja, količinu masnoće u obe šerpe. 

Ako imate lovorov list, ne morate da idete u apoteku, jer su nedavna naučna istraživanja pokazala da lovorov list ima mnogo prednosti. Pomaže da se rešite mnogih zdravstvenih problema i opasnih bolesti. Lovorov list leči probavne smetnje, lovorov list pomaže da se rešite nadimanja, gorušica, kiseline  i zatvora. Reguliše pokretljivost creva, ispijanjem toplog čaja od lovora. Pored toga što snižava nivo šećera u krvi on je i antioksidant. Omogućava telu da proizvodi insulin, tako što ga dodajete u hranu ili ga pijete kao čaj mesec dana. Eliminiše štetni holesterol i oslobađa telo od triglicerida. Veoma korisan u lečenju prehlade, gripa i jakog kašlja, jer je bogat izvor vitamina C. 

Listove možete kuvati i udisati paru da biste se oslobodili sluzi i smanjili jačinu kašlja. Lovorov list štiti od srčanog I moždanog udara, jer sadrži jedinjenja koja štite srce i krvne sudove. Bogat je kiselinama kao što su kafeinska kiselina, kvercetin, eigenol i partenolid, to su supstance koje sprečavaju stvaranje ćelija raka u telu. Eliminiše nesanicu i stres ako se uzima pre spavanja i pomaže pri opuštanju i za miran san. Ispijanje šolje kuvanog lovorovog lista dva puta dnevno rastvara kamenje u bubregu i leči infekcije... 🌿❤️🌍

Zvijer iz Meksika

Chupacabra ili Chupacabras je zvijer koja navodno živi u okolici Puerto Rica i Meksika.

Naziv dolazi od španjolske riječi koja u slobodnom prijevodu znači "kozo-sisač", što nam govori da siše krv iz stoke.

To je također naziv za vrstu dobroćudne noćne ptice, no, međutim, chupacabras nije ptica i nije bezopasan.

Do sada ga se okrivljavalo za užasna ubojstva brojnih pasa, mačaka, pa i velikih životinja potut krava i konja, čija su unakažena tijela pronađena bez kapi krvi i nekih organa.

Prema opisu osoba koji su ga vidjeli imao je okruglu glavu, tamnosivo lice, izdužene crne oči, finu njušku i mala usta. Međutim, najuočljivija je bila njegova pigmentacija: poput kameleona mjenjao je boje od grimizne do smeđe i žute.

Međutim, to nije bila njegova najčudnija osobina. Mnogi su očevici, nakon malo dužeg gledanja u chupacabrasa, osjetili jaku glavobolju i mučninu te ga nisu mogli slijediti.

Na kraju, dva izdanja Strange magazina iz 1995. godine sadrže reportažu o navodnom malom biću kojeg je 1980.-ih u Puerto Ricu ubio jedan rančer.

Njegovu je stoku napadala užasna životinja, stoga je on jedne noći sa prijateljima postavio zasjedu. Na veliko zaprepaštenje, ugledali su 4 stvorenja kako ulaze u štalu i odnose jednu junicu. Rančer i njegovi prijatelji ubili su jedno stvorenje, a ostala 3 su pobjegla.

Biolozi nisu mogli identificirati to stvorenje zbog mnoštva značajnih morfoloških nepodudarannosti kad ga se uspoređivalo s majmunskim ili ljudskim fetusom, što su se činile kao najvjerojatnije mogućnosti.

Trenutačno, rančer koji je ubio to stvorenje odbija izručiti njegovo tijelo, pa ako ga se ne zaplijeni, njegov će identitet ostati tajna.

Behemoth

 Behemoth her mythological beast, similar to the dragon or even synonymous with a dragon with great power and teeth. Behemoth is considered to be the Egyptian Deity of Tawaret, ie Niel Kon. 

 In Jewish mythology, behemoth was a symbol of all evil on earth. It is mentioned in the Old Testament book on Job, where it is described as a large and strong nil horse. 

 In the Apocryphal Book of Prophets, Henok describes the origin of this demon. God created two monsters, a female name Leviathan who resides in the oceans and male, behemown that lives in the desert 

 Behemoth is not mentioned in the demon list in Johanna Weyer Pseudomonarchia Daemonum, although Weyer admits that behemoth could be Satan himself. However, Collin de Plancy states him in his book Dictionnaire Infern

Kentauri

Kentauri su bili mitski narod polu ljudi polu konja koji je živio u Tesaliji.

Sa malim izuzecima bila su to stvorenja surova, divlja i neprijateljski raspoložena prema ljudima. Većinom se javljaju u grupi, a po imenu ih znamo jedva dvadeset. Najstariji mitovi ništa ne govore o njihovom porijeklu. Pjesnik Pindar pripisao im je za oca čovjeka po imenu Kentaur, koji je navodno bio sin Lapitskog kralja Iksiona i Nefele, utjelovljenja oblaka. Mlada generacija kentaura izgubila je svoju surovost i divljinu i pridružila se Satirima u pratnji boga Dionisa. Iz mase divljih kentaura izdvajala su se samo dvojica: Hiron, sin titana Hronosa i Okeanide Filire, i Fol navodno sin Silena i ninfe Melie.

Borba s Lapitancima

Kentauri su najpoznatiji zbog borbe s Lapitancima. Naime, htjeli su oteti Hipodamiju i ostale žene na dan njezina vjenčanja s kraljom Piritom, Iksionovim sinom. Ondje je bio prisutan i Tezej, junak i osnivač gradova, koji je pomogao Piritu. Jedan je lapitski junak, Kenej, kojeg oružje nije moglo raniti, bio pretučen od Kentaura kamenjem i granama drveća. No, na posljetku su Kentauri pobijeđeni i uništeni. Kao i Gigantomahija i Titanomahija, i ovaj je rat metafora borbe između civiliziranosti i barbarizma

Pjesnik Pindar iznosi da je Kentaurima otac bio Kentaur, sin lapitskog kralja Iksiona i kraljice Nefele, utjelovljenja oblaka. Poslije je mlađi naraštaj Kentaura izgubio svoju surovost te su se pridružili Dioniziovoj pratnji - Satirima.

Moguće je da su isprva Kentaurima smatrani Tesalijci koji su stalno jahali konje, a kasnije se ta metafora pretvorila u mit. Homer Kentaure naziva više zvijerima nego ljudima.

Najpoznatiji Kentauri bili su Nes, Hiron, Fol i Eurition koji su bili likovi u pričama o Heraklu.

Najpoznatiji je bio Hiron koji se razlikovao od ostalih kentaura. Kentauri su bili zloglasni kao nasilni i nekulturni pijanice. Za razliku od njih, Hiron je bio pravi kontrast, inteligentan, civiliziran i ljubazan. Bio je stručnjak za umjetnost, lov i medicinu, a također i proricanje. Odgajao je i poučavao brojne grčke junake i bogove; imao je dar kojim je omogućio svojim učenicima da otkriju svoje najveće potencijale.

Peluda(mitolosko bice)

Peluda (La Velue - Dlakava zvijer) je mitolosko bice koje se prvi put spominje u Francuskoj i navodno potjece kraj rijeke Huisine. Pripovijeda se da je svojedobno terorizirala mjesto La Ferté-Bernard u zmajskom obliku. Imala je velike kljove i bila je sposobna rigati vatru. Njeni opisi se pomalo razlikuju od pokrajine do pokrajine, ali njena moc ostaje u svakoj prici doista zastrasujuca. Tako se govori da je imala sposobnost unistavanja usjeva svojim dahom, ispaljivanja svojih pera poput  letecih projektila, uzrokovanje poplava svojim kornjacastim nogama i takodjer je bila u stanju unistiti svoje zrtve silovitom parom iz usta ili pljuvanjem kiseline. Njen rep je bio njeno oruzije i jednim je udarcem navodno mogla ubiti odrasla covjeka, ali govorilo se da je njen rep bio i njena jedina slabost. Sama prica pomalo podsjeca na onu o Sv. Juraju i Zmaju, koja je pak u svojoj sustini inacica jedne mnogo, mnogo starije pretkrscanske pripovijesti.

Pripovjeda se da je Peludi bio uskracen pristup Noinoj Arki, ali da je ipak prezivjela biblijsku poplavu tako sto se sklonila u pecinu blizu rijeke Huisine. Mnogo godina kasnije ponovno se pojavila i zapocela terorizirati ljudska naselja. Navodno je i sama skoncala kad je ubila zarucnicu nekog covjeka tako da joj je osvetoljubivi zarucnik odrezao rep, jedinu ranjivu tocku na tijelu.

Ono sto je posebno u ovoj prici jest sto se radi o dlakavom zmaju, stvarnoj rijetkosti jer iako se u nekim pricama o Peludi govori da je imala i ljuske na pojedinim dijelovima tijela, sam njen naziv govori da se radilo o dlakavom bicu cije je tijelo bilo prekriveno krznom.

Mit o Narcisu

Mit o Narcisu

Narcis ili Narkis, prema grčkoj mitologiji, bio je sin rečnog boga Kefisa i nimfe Liriope. Kada je Narcis rođen, roditelji su upitali proroka Tiresiju da li će njihov sin dugo živeti. Mudrac je odgovorio da hoće, ali samo ukoliko nikad ne bude video svoj lik.

Već kao dečak Narcis je bio toliko lep da je svojom pojavom osvojio gomilu obožavatelja. Međutim mladi Narcis je bio gord i ledenog srca, pa je prezreo svaku ljubav. 

Nimfa Eho se zbog neuzvraćene ljubavi prema ovom lepotanu povukla u samoću gde je venula od ljubavne čežnje, sve dok od nje nije ostao samo glas, zato danas odjek glasa i nazivamo ehom. 

Najzad, jedan od odbačenih obožavatelja je prokleo mladog Narcisa da zavoli ono što mu je nedostižno. Boginja osvete Nemeza čuvši ovu kletvu, kaznila je mladog Narcisa koji je tak imao tek šesnaest godina. Jednog dana kad je Narcis otišao do izvora da utoli žeđ, umoran od lova, ugledao je svoj lik u bistroj vodii ostao opčinjen silnom lepotom, svojom. 

Uzalud je mladić poušavao da obgrli i poljubi sopstveni odraz u vodi, lik koji se zajedno sa njim smejao i plakao. U tim pokušajima i silnoj zaljubljenosti mladić je zaboravio na hranu i san i tako je kopnio živeći od ljubavi prema sebi sve dok nije klonuo na travi kraj izvora.

U času smrti jedino ga je Eho videla i šapnula mu poslednji pozdrav. Kad su uplakane i bolom skrhane Drijade, nimfe i Eho došle da ga sahrane, kraj izvora na mestu mladićeve smrti ugledale su prelepi cvet sa belim kruničnim listićima.

Pripoveda se da Narcis večno u podzemnom svetu Hada gleda svoje lice u vodama Stige.

Ilirska mitologija

ILIRSKA MITOLOGIJA

THANA

Thana ili Tana, boginja šuma i lova, kod Ilira se zvala i Šumska Majka i za nju se vezivalo niz magijski i ritualnih vjerovanja, koja još uvijek možemo pronaći u bosanskim magijskim vjerovanjima o Gorskoj vili koju žene u basmama nazivaju "sestrom, majkom" a opisuju kao prelijepu mladu ženu u bijeloj odjeći i sa dugom kosom.

Na jednom reljefu prikazana je sa raspletenom kosom, odjevena u kratku opasanu tuniku, koja zapravo izgleda dvodjelno, jer je samo suknja izražena naborima, dok je gornji dio odjeće, sa ušivenim rukavima posve gladak. Tana ima napola raskriljene ruke te u jednoj ruci drži lisnatu granu a u drugoj granu jele.

Thana se često povezuje sa bogom Vidasusom (Vidas). Njima su posvećene četiri zavjetne are što su otkrivene u Topuskom, u blizini jednog toplog izvora. U Topuskom su otkriveni ostaci hramova i brojni natpisi posvećeni rimskom bogu šuma, pašnjak i izvora, pa je na osonovu toga zaključeno da se ilirski Vidasus po svojim atributima podudara sa tim rimskim božanstvom i da, prema tome, njegova pratilja Thana odgovara rimskoj Diani.

Perunovi simboli

Gromoviti znaci, koje često pronalazimo gravirane na krovnim gredama u svim slavenskim zemljama, smatraju se jednim od Perunovih simbola. Većina povjesničara se slaže da je njihova uloga bila zaštita kuće od udara groma. Međutim, postoje i teorije da su ovo univerzalni simboli koji su iscrtavani isključivo zbog estetike, što je možda i točno u nekim slučajevima kada se značenje ovog simbola izgubilo. 

U ovom slučaju je zanimljivo napraviti usporedbu i primijetiti da se npr. keltski bog Taranis, bog groma kao i Perun, prikazuje s munjama u jednoj, a kotačem u drugoj ruci. Također se na nekim reljefima ovakav šesterostruki kotač prikazuje uz Indru, Jupitera, Zeusa itd.

Postoji još jedna interpretacija zašto su se baš ovi simboli stavljali na grede ili fasade, a radi se o vezi ovih šesterostrukih simbola s cvijetom iris koji se kod nas naziva "perunika". Radi se o vjerovanju da perunike rastu na mjestu gdje je grom udario u tlo, a ako povežemo to pučko vjerovanje s onim da "grom ne udara dva puta u isto mjesto" tu dolazimo do mogućeg razloga zašto se ovi znakovi smatraju simbolom zaštite. 

Usput, perunika je na prijedlog Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti proglašena za nacionalni cvijet Republike Hrvatske.

---

Slike: 

- Skulptura Taranisa s gromovitim kotačem, Le Chatelet, Gourzon, Haute-Marne, France

- Prikaz gromovitih znaka na gredama u Poljskoj (Władysław Matlakowski)

- Perunike na Jadranskoj obali (HTZ)

Cudotvorna trava iva

IVA-TRAVA

Trava iva (Teucrium montanum) od mrtva pravi živa, uzrečica je koja prati biljku poznatu i pod nazivima dupčac i gorski cmilj, a koju mnogi travari smatraju vrijednom poput zlata. Ova biljka pripada obitelji usnatica, a ljekarnički joj je naziv Teucrii montani herba. Ova je biljka prirodni alterans, amarum, antiseptik, digestiv, emenagog, holagog, holeretik, specifik, stomahik i tonikum.

Među ostalim, koristi se za jačanje imunološkog sustava, a posebno je korisna ako ste izloženi stalnom stresu. U narodnoj medicini koristi se za liječenje probavnih i dišnih organa te se smatra da pomaže i kod tuberkuloze pluća. Zbog gorkih tvari nezamjenjiva je kod mnogobrojnih bolesti želuca i nadutosti trbuha. Svojim antiseptičkim djelovanjem uništava patogene mikroorganizme te odstranjuje štetne tvari u crijevima i želucu.

Također je djelotvorna kod bolesti usta i grla, raznih infekcija, gljivica i afti. Postoji staro narodno vjerovanje na Balkanu prema kojemu ova trava omogućuje mentalni i fizički oporavak nakon duge bolesti, tjelesne i duševne iscrpljenosti. Smatra se i da pomaže kod noćnog znojenja kod tuberkuloze, tegoba s mjesečnicom, tegoba s jetrom i plućima, da potiče izbacivanje viška tekućine iz organizma te da vraća raspoloženje u depresiji.  

Čaj od trave ive liječi grčeve i čisti krv. Upotrebljava se i protiv svih vrsta groznica te kao pomoć kod šećerne bolesti. Kako pokazuju istraživanja, razina antioksidativnih tvari u čaju podjednaka je onoj u ginku i zelenom čaju, poznatim po izvanrednoj ljekovitosti.

Tinktura trave ive pomaže kod hemoroida te bolesti jetre i žuči jer potiče stvaranje i protok žučne kiseline. Kao kupka povoljno djeluje na kožu, naročito kad je riječ o ranama i promjenama na koži. Vrlo je popularna u obliku balzama za ublažavanje reumatizma. Štoviše, mnogi je smatraju univerzalnim lijekom za većinu bolesti.  

Vrlo je slična s najčešćom susjedom, nježnom pjeskaricom (Arenaria gracilis), a prepoznatljiva je po malim grmićima s blijedo žućkastim cvjetićima na vrhovima grančica. Stabljike su pretežno uzdignute i djelomično drvenaste. Obično raste kao višegodišnji gusti prilegli grm na kamenitom tlu. Listovi su linearno lancetasti, s donje strane bijeli, a s gornje tamnozeleni. Cvjetovi su blijedožućkasti, zbijeni na vršnim glavicama.

Biljka cvate od lipnja do kolovoza

Vrlo je aromatična i jako gorkog okusa. Najčešće je se može naći na suhim, toplim i krševitim mjestima, na visinama od oko 800 m i više, uglavnom na južnim obroncima. Ukratko, raste najviše na toplim obroncima brda i planina te na kamenjarima. Jedno od poznatih staništa su zapadne padine Učke. 

Bere se tijekom cvatnje, samo nadzemni dio biljke, tako da lisnate cvjetne vrhove grančica odsječemo oštrim škarama. Barem trećinu cvjetova ostavite netaknutima, radi obnove biljke. Treba ih brzo osušiti, na toplom i zračnome mjestu, ali u hladu. Sadrži eterično ulje, holin, heterozid, treslovinu, saponin i gorke tvari.

Top 15 recepata za zdravlje:

1. Za čišćenje krvi Žlicu suhe i usitnjene trave ive prelijte s 250 ml kipuće vode. Poklopite i kuhajte dvije minute, pa nakon 15 minuta procijedite. Pijte 3 puta na dan po šalicu svježeg nezaslađenog čaja, prije glavnih obroka.

2. Protiv hemoroida i žuči Dvadeset grama biljke potopite u 100 mililitara konjaka. Ostavite da stoji dva tjedna. Protiv bolesti žuči ili hemoroida pije se tri puta dnevno po 20 kapi ove tinkture. 

3. Jačanje organizma U čaju za jačanje organizma travu ivu pomiješajte s matičnjakom, majčinom dušicom i hajdučicom, najbolje u jednakim omjerima. Na primjer, pomiješajte po 20 grama svake biljke. Za pripremu čaja 1 jušnu žlicu te mješavine prelijte šalicom kipuće vode i poklopite te ostavite da se ohladi oko 20 minuta. Procijedite i pijte tri puta dnevno pola sata prije jela.

4. Vino za jačanje imuniteta U litru crnog vina potopite 20 grama trave ive i ostavite da stoji osam dana. Pije se po jedna čašica tri puta dnevno, prije jela. Možete probati i ovaj recept: osušenu ivu sitno samljeti u mlinu za kavu. Uzimajte od jedan do tri grama prije jela. 

5. Probavni i dišni putevi Jednu čajnu žličicu suhe trave ive preliti s 2 decilitra vruće vode, poklopiti da odstoji pola sata i procijediti. Pijte od 2 do 3 šalice čaja dnevno. Za liječenje probavnog sustava čaj ne treba sladiti, a za liječenje dišnog sustava čaj treba zasladiti medom. 

6. Tinktura Oko 200 grama listova i cvjetova trave ive prelijte s litrom 60-postotnog alkohola. Dobro zatvorite bocu i držite na toplome mjestu mjesec dana. Procijedite. Pijte od 2 do 3 puta na dan po 15-20 kapi, s malo čaja ili soka. 

7. Tinktura na drugi način Oko 20 grama biljke namočite u 1 decilitru konjaka i ostavite da odstoji 14 dana. Procijedite, pa pijte tri puta dnevno po 20 kapi. Liječi od bolesti žuči, bijelog cvijeta kod žena, hemoroida i tuberkuloze. 

8. Tinktura protiv slabe cirkulacije i proširenih vena Pripremite po 50 grama sušenog lista koprive, sušene trave ive, 50 grama sušenog kantariona i isto toliko sušenog nevena. Pomiješajte biljke i stavite ih u veću teglu ili bocu, pa dodajte litru lozovače ili neke druge kvalitetne rakije. Dobro zatvorite i  ostavite da odstoji 30 dana. U međuvremenu će biljke upiti dosta tekućine. Zatim ih dobro iscijedite kroz gazu jer je to najbolji dio rakije. Tu tekućinu prelijte u čistu staklenu bocu te čuvajte na hladnom i mračnome mjestu. Pije se po jedna jušna žlica dnevno, ujutro prije jela ili tri puta dnevno prije jela po jedna mala žličica.

9. Prah od ive Osušenu travu ivu sitno sameljite u mlinčiću za kavu. Uzimajte jedan do tri grama prije jela.

10. Za liječenje rana Kao kupka, trava iva povoljno djeluje na kožu, naročito kad je riječ o ranama i promjenama na koži. Jednostavno, u lavoru pripremite malo mlake vode pa dodajte od 20 do 30 kapi tinkture i namačite oboljeli dio tijela. 

11. Protiv reume i artritisa Trava iva vrlo je popularna u obliku balzama za ublažavanje reumatizma. Tradicionalno sredstvo za pripremu ljekovitih masti je svinjska mast, koja se može primijeniti i u izradi ovog pripravka. U tri žlice rastopljene, ne prevruće masti dodamo dvije žlice sitno narezanih suhih biljnih dijelova. Mješavinu ostavimo da se ohladi i skrutne. Potom je lagano rastopimo i ohladimo. Postupak ponovimo još dva puta, a nakon toga mast ocijedimo u pripremljene posude. 

12. Čajna mješavina za brži oporavak kod upale pluća Pomiješajte po 100 grama trave iva, zatim oman (Inula helenium) i očajnice (Marrubium vulgare). Tri jušne žlice te mješavine pomiješajte sa 750 mililitara proključale vode, promiješajte i poklopite. Ostavite da odstoji 30 minuta. Procijedite i pijte nezaslađeno tijekom dana u manjim gutljajima.

13. Čajna mješavina za normalizaciju rada jetre Pomiješajte po 20 grama trave iva, gujine trave (Silybum marianum) i maslačka (Taraxacum officinale), pa biljke sameljite u blenderu. Spremite u teglicu koja se može dobro zatvoriti i čuvajte na tamnome mjestu. Svakog dana uzimajte po jednu žličicu praha s malo vode ili čaja od nane, i to tri puta na dan, pola sata prije jela. Kura traje mesec dana.

14. Gorka travarica za probave i poboljšanje apetita Pomiješajte 20 grama trave iva te po 10 grama trave lincura (Gentiana lutea), podubica (Teucrium chamaedrys) i iđirot (Acorus calamus). Biljke stavite u čistu, suhu teglu ili bocu pa prelijte litrom jake voćne rakije. Dobro zatvorite te ostavite na tamnom i hladnome mjestu 12 dana, uz povremeno mućkanje. Procijedite i pijte po jednu čašicu prije jela. 

15. Mješavina protiv akni Svakog dana popijte pola litre čaja koji se priprema od mješavine jednakih količina listova matičnjaka, stabljike rusomače,  listova kadulje, listova i cvjetova vrijeska, stabljike ive trave, korijena puzave pirike i korijena odoljena. Sve biljke treba jako usitniti i pomiješati. U litru proključale vode stavite 5 g mješavine bilja i kuhajte poklopljeno 1/2 minute. Ohladite, prelijte u bocu i držite začepljeno.

Sekunda, dug zivot

"Sekunda, dug život" 

Žurio je na posao, gdje je radio kao direktor velike firme. Koračao je pločnikom i jeo veliki hamburger. Malo sivo mače je trčalo za njim. Vjerovatno gladno. Osvrnuo se smrknut i malo ga odgurnuo. Zacvililo je i odletjelo u stranu, pravo na put. Naišao je automobil i malo ga zakačio. Sve se desilo u sekundi. Beživotno malo tijelo je ležalo na cesti. Siva mačka je istrčala iz susjednog dvorišta. Pokušala je da poliže mače puna užasa i beznađa. Podigla je glavu, pogledala čovjeka sa hamburgerom u rukama i tiho upitno mjauknula. Čovjek je osjetio mučninu, sagnuo se i povratio. 

Prvi put u svom životu došao je u firmu, otišao u svoju kancelariju i samo sjedio za stolom čitav dan. Kao direktor uvijek je bio grub, ali pošten. Cijenio je ljude po učinku. 

Tu noć je vrlo malo spavao. Sanjao je malo mače, njegovu majku i njen pogled pun užasa. Mače ga je prijekorno gledalo. Pokušavao je objasniti da je sve bilo slučajno i tražio oprost. Ujutro je kasnio na posao. Usput je kupio hranu u prodavnici jednu za mačke, drugu za pse. Nakon posla nahranio je sve četveronožne beskućnike koje je sreo. Mislio je da će mu možda tako pahuljasto mače oprostiti. 

Ali, to se nije desilo.

Hranjenje je postalo njegova svakodnevna rutina. Dan za danom, godina za godinom. Ali noću, mače bi opet došlo, gledalo ga i pitalo zašto. Nije odustajao. Osim pasa i mačaka, počeo je da odlazi i prosjacima ispod mosta. Nosio im je ćebad i hranu. 

Jednog dana ga je vidio njegov zaposlenik, koji je pomagao volonterima, međutim on je pobjegao. Beskućnici su prvo ismijavali nepoznatog čovjeka. Kada je jednom od njih trebala liječnička pomoć, čovjek ga odvezao u bolnicu i platio liječenje. Tada su ga prozvali "anđeo u odijelu". 

Jedan dan su iz kancelarije i njega odvezli u bolnicu. Srce. Stanje je bilo veoma loše. Doktori nisu vjerovali u oporavak... 

Za ovu priču saznao je novinar jednog velikog lista. Otkrio je ko je trideset godina hranio beskućnike i ulične životinje. Saznao je i za malo sivo mače. Napisao je i objavio članak. A onda je otišao ispod mosta gdje su se beskućnici svađali i rekao im zašto je nestao njihov anđeo u odijelu. Taj dan u velikom dvorištu bolnice okupilo se čudno društvo. Sačinjeno od beskućnika, volontera koji pomažu beskućnicima i životinjama bez doma i stotine ljudi koji su pročitali članak i došli da odaju počast ovom čovjeku.

Glavni ljekar, nakon što je pročitao članak i vidio ljude u dvorištu, ušao je u bolničku sobu i rekao mu šta se dešava vani. Ako može, samo da priđe prozoru.

Pacijent je ustao i uz doktorovu pomoć prišao. Ljudi su mu aplaudirali. Čovjek ih je pogledao, mahnuo im i nasmijao se. Bio je sretan.

Prvi put u trideset godina. 

Legao je u krevet i sklopio oči, a ispred njega je opet bilo malo, sivo mače. I mačka. Lizala je bebu.

Čovjek je dugo ćutao. Bojao se da će mače

pobjeći ako počne govoriti. Onda je

promišljeno rekao: 

- Molim te da mi oprostiš. 

- Ja sam ti oprostila davno, a danas, ti konačno opraštaš sebi.

Okrenulo mu se i reklo:

- Idemo. Tamo su mačke i psi. Svi te čekaju.

Čovjek je podigao mače u naručje, prigrlio ga uz sebe, i počeo da mu mazi leđa. Hodali su naprijed putem koji je izgledao kao livada. Bila je visoka trava prepuna cvijeća. Povjetarac je milovao lišće i travu. Čovjek je ležao smijući se. Neka njegova duša konačno nađe mir i oprost. On je sebi oprostio. I to je bio vrhunac.

(dio iz članka Olega Bondarenka

"Sekunda, dug život") 

Svaka osoba uvijek ima izbor, da pruži ruku pomoći ili odgurne nekoga od sebe.

Caj od pucavca

Čaj od pucavca pomaže u lečenju ešerihije koli

Pucavac, puknež, pušina, trava od uroka nazivi su lekovite biljke koja se često može naći na travnjacima i livadama. Reč je o medonosnoj biljci koja ima brojna lekovita svojstva.

Pucavac latinskog naziva Silene vulgaris, je biljka koja pripada porodici karanfila. Rasprostranjena je po Evropi i Severnoj Americi kao korov na livadama i travnjacima.

Karakteristike i primena

Reč je o medonosnoj, lekovitoj i jestivoj biljci. Cveta od maja do septembra. U pitanju je trajna zeljasta biljka s razgranatim korenjem koja naraste do 80 cm. Stabljika je gola, uspravna i pri vrhu razgranata s belim do bledoružičastim cvetovima prepoznatljivim po naduvenoj čašici. Raste po suvim travnatim obroncima i livadama, na kršu, šljunkovitim i kamenim terenima.

Pucavac se bere u vreme cvetanja. Koristi se mlado lišće, pupoljci i cvetovi. Listovi mogu da se upotrebe za salatu, variva i čorbe, ili kao prilog uz riblje specijalitete. Listovi sadrže 50-70 odsto vitamina C, i oko 6 odsto karotina.

Lekovita svojstva

Čaj od pucavca se koristi u lečenju bakterije Escherichia Coli, bolesti mokraćnih kanala, bubrega, vaginalnih mertitisa. Takođe čaj od pucavca pomaže u lečenju gastritisa sa povećanom kiselinom, dizenterije, kod otoka (edema), umiruju nervni sistem i pomaže kod lečenja epilepsije. Koren se može upotrebiti kao zamena za sapun. Dobija se kuvanjem korena u vrućoj vodi.

Priprema čaja

1 kašika suve biljke (listovi, stabljika i cvetovi) preliti s 200 ml vrele vode. Pustiti da odstoji 15 minuta, i konzumirati 3 šolje dnevno.

Sok od koprive

SOK OD KOPRIVE-RECEPT 

Kopriva је lekovita biljka koja pomaže kod mnogih bolesti, a naročito se preporučuje osobama ѕ bubrežnim bolestima і kod anemije.

Kopriva predstavlja odličan izvor dragocenih minerala, poput gvožđa, kalcijuma, fosfora i magnezijuma. Od vitamina sadrži B2, B5, K, A i veće količine C vitamina. 

Tradicionalno sirup od koprive se koristi za čišćenje krvi, ali je i ukusan i osvežavajući napitak ako ga pomešate sa gaziranom vodom i malo leda. 

Ovaj sok je dobar i protiv reume i artritisa. Čak ga piju oni koji imaju astmu i probleme sa kožom. Takođe, veruje se da sprečava respiratorne i urinarne probleme, a sprečava i opadanje kose. 

Zа oko 3 litre sirupa potrebno je:

- 30 do 40 vrhova mlade koprive (pod vrhom se podrazumeva vrh biljke і 3 - 4 lista ispod)

- 3l hladne vode

- 5 do 6 citrusa рο vašem izboru (može і kombinacija limun, grejpfrut, pomorandža)

- 1kg šećera ili meda

Koprivu i citruse oprati i naseckati i staviti ih u vodu. Po ukusu možete dodati i listove mente. Poklopite posudu і ostavite dа odstoji 24 sata. Sutradan dobro izgnječite sastojke pa procedite, zatim dodajte šećer ili med. Sirup trеbа povremeno mešati dοk se šećer nе otopi. 

Zatim ga sipati u čiste і suve flaše i čuvati u frižideru.

Caj za proljetno ciscenje krvi

Čaj za proljetno čišćenje krvi

Tijekom zime većina ljudi manje se kreće, prehrana je obilnija i masnija, a obrocima često manjka vitamina i minerala. Posljedica svega toga su nakupljeni toksini u organizmu, koji onda uzrokuju sve navedene tegobe, ističe Maja Žalac, ing. agronomije i fitoterapeutkinja. Upravo zato se početkom proljeća treba provesti čišćenje organizma u čemu pomažu i biljni čajevi.

Čajna mješavina protiv proljetnog umora

kopriva 30 g

bazga 25 g

šipak 20 g

stolisnik 10 g

melisa 10 g

menta 5 g

lazarkinja 5 g

komorač 5 g

Priprema: 2 jušne žlice čajne mješavine stavi kuhati u litru hladne vode. Kad zakipi, ugasi vatru, poklopi i procijedi nakon 10 minuta. Dodaj med i limun po želji te čaj pij tijekom dana.

Karmelicanska vodica

Ovaj eliksir poznat je kao “karmelićanska vodica”, a ime je dobio po sestrama karmelićankama koje su izmislile originalnu recepturu

Jeste li čuli za karmelićansku vodu? Riječ je jednom od najpoznatijih srednjovjekovnih eliksira kojem se pripisuje niz blagotvornih, gotovo čudotvornih svojstava.

Navodno postoje zapisi o ljudima koji su zahvaljujući redovnoj konzumaciji ovog eliksira doživjeli preko sto godina. Govorilo se da zimi grije a ljeti hladi i osvježava i dušu i srce.

Koristio se za liječenje depresije, lupanja srca, migrene, ublažavanje menstrualnih bolova, napetosti, razdraženosti, straha i treme, slabog pamćenja, zamora, nesvjestice i noćnog gušenja, a pošto ima prijatan, osvježavajući miris, može da se koristi i kao parfem.

Nazivao se “Eau de Melisse des Carmes Boyer”, a ime duguje sestrama karmelićankama iz samostana u Parizu, gdje je izmišljen davne 1611. godine i glavnom sastojku – matičnjaku (Melissa officinalis).

Recept je ostao tajna, ali tokom godina se doznalo da osim matičnjaka sadrži još i limun, anđeliku, korijander, muškatni oraščić, cimet, majčinu dušicu, ruzmarin, lavandu, žalfiju, kamilicu, anis, karanfilić, sandalovinu…

Kako se tačna razmjera nije mogla sa sigurnošću odrediti, proširio se pojednostavljeni recept koji se naveliko koristio i koji vam ovdje predstavljamo.

Sastojci i priprema:

1 litar 30-procentnog alkohola

165 grama sušenih cvijetnih vrhova matičnjaka

40 grama neprskane limunove kore

5 grama korjena anđelike

Ostavite na hladnom i tamnom mjestu dvije nedjelje, nakon toga dodajte još:

65 grama korijandera

12,5 grama oraščića

12,5 grama cimeta

1,5 gram karanfilića

Ostavite da odstoji još nedjelju dana, a potom kroz fini filter procijedite u tamnu bocu.

Pijte jednu do dvije kašičice svakog jutra, razblaženo u čaši vode.

Statue of Legba

Statue of Legba in the sacred forest of Ouidah, Benin. In Haitian Vodou, Papa Legba is the loa who serves as the intermediary between the loa and humanity. He stands at a spiritual crossroads and gives (or denies) permission to speak with the spirits of Guinee, and is believed to speak all human languages. In Haiti, he is the great elocutioner. Legba facilitates communication, speech, and understanding. He usually appears as an old man on a crutch or with a cane, wearing a broad brimmed straw hat and smoking a pipe, or sprinkling water. The dog is sacred to him. Legba is syncretized with Saint Peter, Saint Lazarus, and Saint Anthony. In Benin and Togo, Legba is viewed as young and virile, is often horned and phallic, and his shrine is usually located at the gate of the village in the countryside. Alternatively, he is addressed as Legba Atibon, Atibon Legba, or Ati-Gbon Legba.

Unknown artist

In Egyptian/Kemetic Polytheism Khonsu (also Chonsu, Khensu, Khons, Chons, or Khonshu) is the God of the Moon. His name means "traveller", and this may relate to the nightly travel of the moon across the sky. Along with Thoth he marks the passage of time. Khonsu is instrumental in the creation of new life in all living creatures. At Thebes he formed part of a family triad with Mut as his mother and Amun his father. At Kom Ombo he was worshipped as son of Sobek and Hathor. Khonsu is typically depicted as a mummy with the symbol of childhood, a sidelock of hair, as well as the menat necklace with crook and flail. He has close links to other divine children such as Horus and Shu. He is sometimes shown wearing a falcon's head like Horus, with whom he is associated as a protector and healer, adorned with the sun disk and crescent moon.

Artwork is by an unknown artist.

Zanimljivosti o mackama

Zanimljivosti o mačkama 👀:

💭 Mačije predenje smanjuje osjećaj nemira i anksioznosti te snižava razinu stresa. 

💭Mačke znaju pružiti nježnost i ljubav ništa manje od osobe. Mačka će vam omogućiti da dokažete svoju ljubaznost: S mačkama osoba postaje ljubaznija i umiljatija. Uz njih ćete naučiti biti mekši, pažljiviji. Mačka će svog vlasnika razmaziti više nego što će on nju.

💭Mačka će poboljšati kvalitetu vašeg sna: Prema statistikama, osobe koje imaju mačke imaju bolji san. Mačka na čovjeka utiče tako da se osjeća spokojno.

💭Mačke se znoje kroz šape

💭 Mačke obično uživaju u nekoj hrani tek nakon što je tri puta nesigurno probaju. Zato lijek stavite u četvrto parče salame

💭 Njihova mokraća svijetli na ultraljubičastom svjetlu.

💭Svaka pojedinačna domaća mačka vodi poreklo od jedne od pet afričkih divljih mačaka

💭Mačke ne osećaju slatke ukuse

💭Ženke mačaka su češće „desnošape", dok mužjaci češće koriste lijevu šapu

💭Mačka nema ključnu kost.

💭Postoje glasine da je Isak Njutn osmislio mačji ulaz na vratima. Međutim, vrata ambara i kuća širom sveta imala su otvor za mačke od davnina.

💭Mačke mogu da piju morsku vodu. Njihovi bubrezi filtriraju so.

Zanimljivo zar ne? <3

Zasto dobri ljudi postanu zli

"Luciferov efekat" 

Philip Zimbardo je 1971. organizovao jedan društveni eksperiment kako bi dokazao da dobri ljudi postaju zli. Ubrzo je postao najkontroverzniji psihološki eksperiment. 

Odabrana su 24 uravnotežena, inteligentna mlada čovjeka, bez zdravstvenih problema, koji se nikada nisu drogirali i koji nikada nisu imali problema sa zakonom. Podijeljeni su u dvije grupe, na zatvorenike i čuvare. Naknada je bila po 15 dolara dnevno, ista za sve. 

Kao što to biva i u stvarnosti "zatvorenike" je pokupila lokalna policija kod kuće. Pretreseni su, potpuno razodjeveni, poniženi; prskani protiv vaški, obučeni u haljine, ošišani na nulu, prisiljeni da ne nose donji veš. Brutalno su buđeni svake noći u 2.30. Smjeli su samo hodati hodnicima s povezom na očima i imali su improvizirani toalet u malom, mračnom prostoru. Nisu imali prozore i satove. 

"Čuvari" su morali paziti na poštovanje zakona i zahtijevati poštovanje od "zatvorenika". Dobili su uniforme, zviždaljke i štapove. Snašli su se vrlo brzo. Pronašli su načine da zastraše "zatvorenike". Izmislili su kazne. Iako su neki "zatvorenici" napustili eksperiment, jer više nisu mogli da podnose fizičke i psihičke pritiske, "čuvari" nisu stali. Za nekoliko dana postali su pravi sadisti, dok su "zatvorenici" postajali sve depresivniji. Eksperiment je prekinut nakon samo šest dana, iako je bilo planirano da traje 14. 

Eksperiment je bio šokantan test kako moć može dovesti do dehumanizacije i zlostavljanja. 

"Daj čovjeku moć i ​​tada ćeš vidjeti šta leži u njemu."

Djecak kojem je vuk bio covjek, a covjek vuk

Davne 1988 godine u istočnoj Bosni lovci su pronašli djecaka u coporu vukova. Isao je cetvoronoske, neuhranjen, izgreban i nije govorio nego je ispustao zvuke slicne rezanju. Lovci su pobili vukove, a djecaka su strpali u auto i odvezli u dom za nezbrinutu djecu. Vaspitaci koji su ga primili u dom Kazu da je izgledao kao da je sa druge planete. Nije govorio, nije htio kuhanu hranu, nego je iz kante vadio ostatke sirovog mesa i kostiju. Spavao je sklupcan pokraj kreveta. Osim neuhranjenosti, nije imao ni jednu povredu niti bilo kakvu bolest. Vremenom postao je drugačiji i ubrzo naucio da govori i da cita i pise. Rekao je da se ne sjeca ko je i da su mu jedina porodica vukovi i vucica koja ga je odhranila. Uprkos svim vijestima o njemu, nikada se niko nije javio, tako da je njegovo postojanje misterija. Dali su mu ime Haris Pucurica. O njegovom cudnom zivotu snimljen je film "Nicije dijete" redatelja Vuka Rsumovica. Godine 1994 Haris se vraca opet u sumu, ali ovaj put u uniformi. Neki su tvrdili da je poginuo od zalutalog metka, ali tijelo nikada nije nadjeno, niti bilo sta vezano za njega. Njegov nestanak, kao i citav njegov zivot ostaje misterija. Nadam se da punim plućima udise slobodu i da negdje daleko od lovaca i danas dan plese s vukovima. 

Pupulla Duplex

Ovo stanje  zove se "Pupula Duplex", i to je jedna od najčudnijih genetskih mutacija, u kojoj osoba ima dvije šarenice, rožnjaču i retinu unutar jedne očne jabučice.

The boy who was the wolf was a man, and the man wolf

 In 1988, the boy who played with wolves was found on the tromenade between BiH, Serbia and Montenegro. He didn't know how to talk, he was full of scratches. The hunters killed wolves, and they transfered the boys into the home for neglected children. No one knew nothing about him. They gave him the name Haris Pucurica. He suffered very much for the sum and wolves, a harder adapt to the new environment. He didn't want to sleep in bed, he ate from the floor or the trash can. The efforts of teachers and other children learned to read and write. He did not remember his previous life, only the wolves that fucked him. War 1992, he was about 17 years, they gave him a uniform and sent him to war. He never returned again. Some argue that he was killed by a stray bullet, the body never found. The film "Nice Child" was recorded about his short life. The child who saved wolves and killed people. Who knows, maybe still dancing with them.

Hitobashira

 "Human poles" 

 Old Japanese believed in human powers. So much that they thought that the insertion of people in the walls and pillars would contribute to the victim to God and strengthen the strength of the building. Many buildings, including the infamous "Matsue" Castle and the bridge "Fukushima" contain human skeletons and visitors often report how they heard the screams of these captured spirits.

Do you know?

 Did you know that the wolf ... 🐺 

 - Never eat corpse 

 - Steamed with only one partner, not steaming with his mother or sister as many other animals 

 - There is only one wolf couple lifetime and does not betray, if he dies remains alone, the wolf knows his cubs well 

 (as well as a man). 

 - is the only animal that helps their parents after they reach age and brings them game (food). 

 - The wolf is sleeping only on one eye, and the other remains open! 

 - When the wolf is superficed it becomes the culmination of his ferocity. 

 - When you kill the wolf, he looks into your eyes until his soul comes out of him 

 -25% is smarter than the smartest dog, is resistant to anthrax and is the only animal that is holy 

 -Deed animal that cannot be chased 

 - It is also said that this is the only animal capable of fighting an evil spirit ..

Sindrom necesljive kose

Osmogodišnja Sheila Calvert-Yin pati od vrlo rijetkog zdravstvenog stanja koje ne pogađa više od stotinu ljudi u cijelom svijetu. Ovo zdravstveno stanje je poznato kao "sindrom nečešljane kose"*, zbog čega je izgledom vrlo sličan ono Einsteinovo.Ovaj sindrom je rezultat nasljedjivanja dvije kopije genetske mutacije, jedne od svakog roditelja-koja mijenja oblik korijena dlake, odnosno radi se o "pahuljastoj" kosi koja lebdi oko čitave glave. Ljudi sa ovim sindromom uvijek imaju plavu, narandžastu ili cak srebrnu boju kose.

Kosa je jako osjetljiva i lako se može ostetiti. 

Veliko srce jednog beskućnika

Snimak beskućnika koji slavi svoj rođendan sa svoja dva psa. Na snimku se vidi kako dva psa nose rođendanske kape i slavljenik koji drži malu tortu. Dok sebi peva rođendansku pesmu, čovek grli svoje jedine prijatelje. Video je snimljen na stepeništu u Bukuramangi u Kolumbiji.

Osim što su nas naučili lekciju o odanosti i prijateljstvu, ovaj snimak je beskućniku dosta pomogao.

Brzo su otkrili da se zove Hose Luis Matos. Dobio je stan, posao, novu odeću, mobilni telefon i naravno, hranu za svoje prijatelje. Hose se svima zahvalio na ljubaznosti i odlučio je da svoju slavu iskoristi da pokrene akciju prikupljanja sredstava za pomoć drugim uličnim psima.

Životna priča hrabrih sestara

Životna priča hrabrih sijamskih bliznakinja: Telo sastavljeno od jedinstvenih neurona

Životna priča ovih bliznakinja inspiriše mnoge ljude od trena kada su pre 32 godine došle na svet i kada je njihovim roditeljima saopšteno da neće preživeti noć.Razlog tome je retko medicinsko stanje u kom jedno oplođeno jaje nije uspelo pravilno da se razdvoji u celosti u materici. Što njih dve čini najređim oblikom spojenih blizanaca.

Imaju dva srca, dva stomaka, tri bubrega, četiri plućna krila. Sa druge strane, dele jednu jetru, jedan grudni koš, imaju zajednički sistem za cirkulaciju i samo delimično odvojen nervni sistem. Od struka naniže, Ebi i Britani dele organe, uključujući creva, bešiku i reproduktivne organe.

  

Njihovi roditelji nikada nisu razmišljali o razdvajanju iz straha da će jedna od njih ili obe umreti ili ostati sa teškim invaliditetom. Zapravo, njihova majka Peti nije ni znala da očekuje blizanakinje, sve dok se devojčice nisu rodile. Ozbiljnost situacije nisu shvatali ni lekari. Sve do porođaja. Bebe su odmah prevezene na kliniku u veći grad.

Sijamski blizanci

Poznato je da su sijamski blizanci - ne samo izuzetno retki, već i da generalno imaju nisku stopu preživljavanja. Postoji šansa da se 1 od 189.000 beba rodi na ovaj način.

"Pedijatar je rekao da su moje bebe spojene i da imaju dve glave", priseća se Peti Hensel u intervjuu za Dejli mejl 2006. godine. "Bio je veoma direktan, ali apsolutno korektan. Kada smo ih prvi put videli, mislili smo da su prelepe."

Iako su Ebi i Britani podložnije prehladama i dva puta su imale upalu pluća, obe kažu da su dobrog zdravlja, uprkos nizu operacija. Treća nerazvijena ruka uklonjena im je sa grudnog koša dok su još bile bebe. Ispravljena im je zakrivljenost kičme, dok je grudna šupljina proširena kada su imale dvanaest godina, kako bi se sprečili problemi sa disanjem.

Bliznakinje kažu da je njihovo telo "podeljeno crvenom linijom". Jedna kontroliše levu stranu tela, dok druga upravlja desnom. One moraju da rade sinhronizovano da bi se pravilno kretale.

Njihova anatomija je i dalje misterija za doktore. Naime, svaka od njih ne oseća dodire na suprotnoj strani tela. Kada se jedna od njih rukuje, druga to ne oseća. To lekare navodi na mišljenje da su njihovi neuroni jedinstveni i da ne postoji još jedan takav poznat slučaj u svetu.

Jedna drugoj dovršavaju rečenice i čitaju misli, dok im je telo savršeno sinhronizovano.

Roditelji nisu želeli da govore u javnosti sve dok one to nisu same poželele. Sestre su 2012. poželele da podele svoje živote na društvenim mrežama. Svet ih je na malim ekranima prvi put ugledao 1996. godine, kada ih je Opra Vinfri, ugostila u svojoj emisiji. Takođe su glumile u nekoliko dokumentarnih filmova. Sestre su u tim filmovima pričale o svojoj svakodnevici i kako su naučile da žive ispunjene živote iako imaju različita interesovanja: Ebi na primer voli matematiku, dok je Britani rođena spisateljica.

Na mnogo načina, Ebi i Britani su živele uobičajenim životom. Išle su u redovnu školu i bile izuzetno društvene. Prijatelji i porodica su im uvek bili podrška. U prilog tome da prevazilaženje životnih prepreka za njih dve ne predstavlja problem, ide i položen vozački ispit. Nakon srednje škole su upisale Univerzitet Betel u Arden Hilsu gde su i diplomirale 2012. godine.

Danas ove bliznakije vode miran život u svom rodnom gradu i rade kao nastavnice u školi.

Misterije manastira

Ove slike u srpskim manastirima jos uvijek niko nije rastumacio. 

U manastiru Sukovo Sveti Hristofor je oslikan sa magarećom glavom, a Bogorodica ima krila. U Visokim Dečanima na fresci Hristovog raspeća nalaze se dva neidentifikovana leteća objekta. U crkvi svetog Petra i Pavla Isus je ćelav...

Na prostorima današnje Srbije živi se već hiljadama vekova. Zbog toga mnoge tajne još čekaju da budu otkrivene i objašnjene. Neke od ovih misterija kriju i mnogobrojni manastiri rasuti širom naše zemlje. Ovo su samo neke od njih…

Krilata Bogorodica i “psoglavi” svetac

Manastir Svete Bogorodice, u narodu je poznat i kao Sukovo. Nalazi se ispod brega Carev kamen, nedaleko od Pirota. Tajne i legende o njegovom nastanku sežu još u doba Rimljana kada je ovo, navodno, bilo sveto mesto. Ovaj, sadašnji manastir krije i dve izuzetno zanimljive freske, jedinstvene u hrišćanskom svetu.

Zvuči neverovatno, ali u Sukovu se nalazi freska sveca koji je prikazan sa životinjskom glavom! 

U pitanju je Sveti Hristofor, a o tome odakle mu, kako neki misle magareća glava, postoje razne legende.

Jedna od njih kaže da je on poticao iz plemena ljudoždera, takozvanih “psoglavih”. U jednom ratnom pohodu, rimska vojska je naišla na ove neobične ljude, uhvatila jednog mladića i poslala ga u Rim. Tamo se mladić upoznao sa hrišćanstvom i pri krštenju dobio novo ime – Hristofor. Svojim životom i mučeničkom smrću zaslužio je status sveca. Činjenica da je jednom u svom životu bio ljudožder verovatno je zaslužna za to što je u Sukovu prokazan sa životinjskom glavom.

U istom manastiru krije se još jedna misterija – Sukovo je dom Bogorodice sa krilima!

Pravila o tome ko u hrišćanskoj ikonografiji može da se prikaže sa krilima su veoma striktna – to su samo arhanđeli i Sveti Jovan Krstitelj kao onaj koji je najavio dolazak Isusa Hrista. Zbog toga je veoma čudnovato što u ovom manastiru postoji freska na kojoj krila ima i Bogorodica.

Iznad freske, međutim, postoji bledi natpis koji ovu misteriju možda malo rasvetljava. Piše: “Da nas Bogorodica svojim krilima čuva i štiti od svih napada zloga koji pokušava da nas pokoleba u našoj veri”.

Ovo nije jedini manastir u pirotskom kraju koji krije misterije.

Ćelavi Isus

Crkva Svetog Petra i Pavla, pored sela Rsovci, na Staroj planini u pećini brda Kalik, poznata je i kao pećinska crkva. U njoj se nalazi freska ćelavog Isusa, jedinstvena u pravoslavnom freskoslikarstvu!

Nema preciznih podataka kako je ova neobična freska nastala, ali se pretpostavlja da je to bilo u vreme kneza Lazara i da su je naslikali isposnici iz Sinaja koji su boravili u pećini. U to doba, isposnice kao hramovi nisu bile podložne crkvenim kanonima o tome kako se predstavlja koji svetac, pa se veruje da su Isusa iz pećinske crkve naslikali sami isposnici i da ona zbog toga nije bila podložna izmenama i cenzuri. Ipak, zašto su gosti iz Sinaja Isusa predstavili baš ćelavog, misterija je.

Vanzemaljci iz Visokih Dečana?!

Visoki Dečani na jugu Srbije su zadužbina kralja Stefana Dečanskog i cara Dušana. Gradnja je završena 1335. a freske oko 1350. godine. Manastir se nalazi na spisku UNESKO-ve Svetske baštine zajedno sa još tri manastira SPC pod imenom “Srednjovekovni spomenici na Kosovu i Metohiji“.

U obrazloženju koje je UNESKO dao 2004. godine navodi se da su freske manastira Visoki Dečani jedno od najvrednijih primera tzv. “renesanse Paleologa” u vizantijskom slikarstvu i dragocen zapis o životu u XIV veku.

Ipak, upravo jedna od ovih fresaka decenijama je predmet debata i sporenja između onih koji misle da su je upravo ona konačni dokaz da su vanzemaljci već posetili ove prostore i onih koji tvrde da je reč “samo” o umetničkoj slobodi.

Naime, tu se nalazi čuvena freska Isusovog raspeća sa dva “neidentikikovana objekta” u levom i desnom uglu. Reč je o dva neobična predmeta u obliku suza sa zracima u kojima se nalaze osobe. Zraci stvaraju utisak kretanja, pa oni koji veruju u NLO tvrde da je reč o vanzemaljskim letelicama.

Potvrda o poseti vanzemaljaca našoj planeti stara je nekoliko vekova i nalazi se u Srbiji, na fresci u manastiru Visoki Dečani, tvrdi švajcarski novinar Erih fon Daniken.

Erih Fon Daniken, švajcarski umetnik, pisac i misteriolog koji svojim radovima populariše paleokontakt i teorije starovekovnih kosmonauta, tvrdi da je dokaz o poseti vanzemaljaca planeti Zemlji nastao još u 14. veku i da je oslikan na fresci "Raspeće Hristovo" u manastiru Visoki Dečani na Kosovu i Metohiji.-Ta freska je facinantna i ranijih godina sam ukazivao na to. Prosto mi je neverovatno kako mnogi ufolozi širom sveta pričaju o raznoraznim teorijama i postojanju vanzemaljaca a niko da pomene najkonkretniji dokaz za to u srpskom manastiru. Taj manastir se inače nalazi na Kosovu i u stalnoj je opasnosti od vandalizma albanskih ekstremista i međunarodna zajednica bi morala da ga zaštiti maksimalno, rekao je Daniken.U levom gornjem uglu slike nalazi se neobičan detalj oblika suze i u njemu prikaza sa ispruženim rukama. Suza za sobom ostavlja tri zraka sa gornje i tri sa donje strane, stvarajući utisak kretanja ka desnoj strani slike. Na desnoj strani, u desnom gornjem uglu nalazi se trouglasta forma u kojoj se takođe nalazi lik, koji se osvreće preko ramena ukazujući nam time na suzu s leve strane slike. Unutar trouglaste forme nalazi se krug koji na sebi ima naslikanu oznaku zvezdastog oblika. Ono što je najfiscinantnije jeste da su oba bića na fresci iz 14. veka prikazana u letelicama krajnje čudnog oblika i sa pravom se postavlja pitanje otkuda je srednjovekovni zograf (slikar fresaka) mogao da ima inspiraciju da oslika leteće objekte.Sa druge strane, neki smatraju da naslikani objekti predstavljaju personifikaciju Sunca i Meseca

Pogledajte slike i zaključite sami. 

Spear of destiny

 Chapel of Saint Longegin in the Temple of Christ's Resurrection, Jerusalem

Longin was a Roman soldier who was to verify whether Jesus Christ was truly dead, the spear penetrate his chest. This Longin's spear was found in the rock in the place of today's chapel and this spear is known as Longin's spear or the spear of destiny for which the fate of the world is bound.

The Holy Martyr Longin, was the first officer who, after Christ's suffering, took off the military uniform and moved away from the world for Christ. He was the captain, the elder of soldiers who attended the crucifix of Jesus Christ on Golgota, about which the Gospel of Matthew, Marko and Luka testified.

He was the elder of soldiers, that is, the guard who kept Christ's grave. When Jewish elders found out about Christ's resurrection, they broke the soldiers to pass the false news - that Christ did not reset but to stole his disciples. They tried to pour and longin, but he didn't agree to that. The Jewish elders then wanted to kill him, but he found out the two other, took off his military belt, went to the apostle and baptized himself, and then secretly left Jerusalem and moved to Cappadocia. There he surrendered the post and prayer, and, as the living witness of Christ's resurrection, he addressed many gentlocities in the truthful faith. The time of World War II, Adolf Hitler sent his people in search of this spear. He heard he gives a special power to the one who owns it. He believed that if he was growing, he would rule the whole world.



Longinovo koplje

Kapela svetog Longina u Hramu Hristovog vaskrsenja, Jerusalim

Longin je bio rimski vojnik koji je da bi proverio da li je Isus Hrist zaista mrtav, kopljem probo njegove grudi. Ovo Longinovo koplje je nađeno u steni na mestu današnje kapele i ovo koplje je poznato kao LONGINOVO KOPLjE ILI KOPLjE SUDBINE za koju se vezuje sudbina sveta.

Sveti mučenik Longin, je bio prvi oficir koji je, posle Hristovog stradanja, skinuo vojnu uniformu i udaljio se od sveta radi Hrista. Bio je kapetan, starešina vojnika koji su prisustvali raspeću Isusa Hrista na Golgoti, o čemu svedoče jevanđelisti Matej, Marko i Luka.

Bio je starešina vojnika, odnosno straže koja je čuvala Hristov grob. Kad su jevrejske starešine saznale za Hristovo vaskrsenje, potplaćivali su vojnike da pronose lažnu vest - da Hristos nije vaskrsao nego da su ga ukrali njegovi učenici. Pokušali su da potplate i Longina, ali on na to nije pristao. Jevrejske starešine su tada hteli da ga ubiju, ali on je saznao za to i zajedno sa dva svoja druga, skinuo je svoj vojnički pojas, otišao kod apostola i krstio se, a zatim je tajno napustio Jerusalim i preselio se u Kapadokiju. Tamo se predao postu i molitvi, i, kao živi svedok Hristovog vaskrsenja, obratio je mnoge neznabošce u istinitu veru.Za vrijeme drugog svjetskog rata, Adolf Hitler poslao je svoje ljude u potragu za ovim kopljem. Cuo je da daje posebnu moc onome ko ga posjeduje. Vjerovao je da ako ga se dokopa, vladat ce cijelim svijetom.